Sve bi bilo mnogo drugačije u ovom mom gradu, mojoj državi, na mojoj planeti, u mom životu, kada bi ljudi snosili odgovornost za naopaka učenja, pogrešne savete, pogrešne investicije.
Dok god ne budu bili kažnjavani materijalno i moralno, dotle će svi pametovati i dovoditi druge u probleme.
Kada budu snosili posledice i unapred znali da će ih biti, ukoliko dodje do negativnih rezultata, teško će se odlučiti da se bave pametovanjem.
Preko školstva, preko svih mogućih medija, preko okruženja i svakodnevnih druženja, pa i preko crkve smo vaspitavani, edukovani, dobijamo savete i uputstva za odrastanje, za život, za ponašanje, ušemljavanje u društvene norme.
Tako te savetuju od najranijeg detinjstva da treba da slušaš roditelje, da se pokoravaš njihovim zapovestima i ukažeš im dužno poštovanje, kao starijima, da im time iskažeš zahvalnost za tvoje postojanje, jer si se rodio isključivo zahvaljujući njima. Baš njima dvoma. Jer, da nije tog dana i tog časa došlo do spoja i oplodje baš njih dvoje, ti se nikada ne bi rodio/la, govorila je i moja majka, koja nije bila mnogo obrazovana, a to je eto znala. Naučili su je drugi, u školi, kod kuće, kako god. Da je došlo do oplodnje pre ili kasnije ili sa drugim partnerom/partnerkom, rodilo bi se dete, ali to ne bi bio/la ti, bilo bi neko drugo dete, govorila bi majka, a ti bi osećao neizmernu sreću i zahvalnost svojim roditeljima, što su ti pomogli da dodješ na ovaj svet. I divio bi se majci, kako i pored skromnog obrazovanja ima toliko puno znanja. Njeno objašnjenje kako si došao na svet ti zvuči sasvim prihvatljivim i logičnim. Još kada ti sve to kroz nekoliko godina potvrde i na časovima biologije, ti počneš živo u to verovati.
Prihvataš njihove savete, jer oni su stariji i već su prošli sve tvoje faze života i sve znaju najbolje, znaju mnogo bolje nego ti, nego i oni sami u tvom uzrastu, jer i ako su negde pogrešili, shvatili su u medjuvremenu gde su pogrešili, pa će tebe sada pravilno posavetovati, da i ti ne napraviš istu grešku. I tu napraviš grešku svog života.
U crkvu se u Srbiji u vreme mog detinjstva i odrastanja nije mnogo išlo, nije bilo popularno, jer se kosilo sa titoizmom, komunističkim shvatanjima i socijalističkim političkim sistemom u SFRJ. U drugim republikama se crkva praktikovala, ali u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, ne.
U crkvu se u Srbiji u vreme mog detinjstva i odrastanja nije mnogo išlo, nije bilo popularno, jer se kosilo sa titoizmom, komunističkim shvatanjima i socijalističkim političkim sistemom u SFRJ. U drugim republikama se crkva praktikovala, ali u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, ne.
Da li je to zaista bio titoizam u pitanju ili poltronizam ljudi iz ovih republika i člankolizam, u želji za napredovanjem i da se titu dopadnu i uvuku pod kožu ili se možda vodio rat vere i crkava preko nedužnog naroda, ne znam. Možda je bilo od svega po malo, ali poltronizam je tu svakako prednjačio. U svakom slučaju, to je doprinelo da ja tita ne volim. I ne samo to, naravno.
No, da nastavim sve po redu, kako i započeh.
Ne kaže se džabe Magarac u vojsku podje, magarac se iz vojske vrati.
Savetuju te dalje kroz odrastanje i život da roditelje treba poštovati i da ih se nikako ne smemo stideti, kakvi god oni bili, jer mi smo na svet fošli zahvaljujuċi njima, a život nema cenu, život je nešto bezgranično vredno, ako se jednom izghbi, povratka i ispravke nema ...
Uče nas da je porodica nešto neprikosnoveno i da je treba po svaku cenu čuvati i sačuvati...opraštati razne grehe, prelaziti preko svega, samo da se očuva zajedništvo, potodica...
Uče nas da su deci potrebna oba roditelja i da du oba podjednako važna za pravilno i zdravo odrastanje dece, jer nedoststak jednog roditelja dovodi do...raznih deformiteta ličnosti i raznih posledica...po čoveka, zajednicu, društvo u celini...
Uče nas...
Ne kaže se džabe Magarac u vojsku podje, magarac se iz vojske vrati.
Savetuju te dalje kroz odrastanje i život da roditelje treba poštovati i da ih se nikako ne smemo stideti, kakvi god oni bili, jer mi smo na svet fošli zahvaljujuċi njima, a život nema cenu, život je nešto bezgranično vredno, ako se jednom izghbi, povratka i ispravke nema ...
Uče nas da je porodica nešto neprikosnoveno i da je treba po svaku cenu čuvati i sačuvati...opraštati razne grehe, prelaziti preko svega, samo da se očuva zajedništvo, potodica...
Uče nas da su deci potrebna oba roditelja i da du oba podjednako važna za pravilno i zdravo odrastanje dece, jer nedoststak jednog roditelja dovodi do...raznih deformiteta ličnosti i raznih posledica...po čoveka, zajednicu, društvo u celini...
Uče nas...
Нема коментара:
Постави коментар