среда, 12. јул 2017.

Izvinjenje!
Kada mi neko učini nepravdu, izvredja me na pravdi Boga,  ujede me za srce, meni njegovo izvinjenje tada ne treba. Ne znači mi ništa. Uvreda i modrica na duši ostaju zauvek, negde duboko unutra.
Izvinjenje služi samo toj osobi. Služi kao znak da je ta osoba otvorila svoju svest. Da je razmišljala i da je došla do saznanja i zaključka. D se stidi svog ponašanja i kaje. Da ċe ubuduće da misli i da vodi računa šta govori i kako se ponaša i da takav ispad i scena teško da će se više ponoviti.
Utoliko je prihvatljivo nečije izvinjenje. Samo kao takvo obeležje. Naravno, ako je iskreno izrečeno. Iz srca i duše.
Ako je za nekog izvinjenje kao "dobar dan", ako je osoba sklona da ponavlja svoja izvinjenja u nedogled u svakoj prilici i svaodnevno se zbog nečeg izvinjana, onda je izvinjenje takve osobe beznačajno. I samim tim neprihvatljivo. 

Нема коментара:

Постави коментар