Selidba
Naša selidba je neminovna. Mi smo se velikim delom spakovali, iako ozbiljnog kupca još nigde na vidiku. Mala soba, mog dvoiposobnog stana, služi sada kao magacin. Tapete sam joj lično poskidala, jer su užasnu boju poprimile od mnogo godina parnog grejanja, dumagijanja i sl. ... i duž jednog i drugog naspramnog zida redjam spakovane kutije. Ima još malo tekuće garderobe, staklarije i porcelana i nešto sudja iz kuhinje. I pakovanje gotovo. Ali, to je ostavljeno za finiš.
Uz to nosimo još nešto stvarčica sa terase, probranih, par plastičnih stolica, koje su ispale trenugni hit uz drveni sto, kako videh u nekim videima o opremanju stana. Nosimo još i naše krevete, veš mašinu i frižider. Ostalo ide pored kontejnera. Sve je dotrajalo. Starije je od moje dece.
Divim se ljudima koji mogu decenije i decenije da provedu u istom ambijentu, okruženi istim ljudima i istim stvarima. Ljudima koji kupuju antikvitete... Ja ne volim starudije, volim sami miris novog, koji deluje na mene kao antidepresiv, umirujuće i pokretački istovremeno. Daje mi elan, volju, novu energiju. Puni mi baterije brzinski.
Nisam kupoholičarka, ne volim da stalno trčkaram po radnjama i pazarim bilo šta. Ne. Povremeno treba nešto promeniti. Ako ništa, makar raspored nameštaja. I to je rešenje za nekih par godina. A onda novo. I novi mirisi kad krenu da se šire po prostoriji, po stanu, kući, milina jedna.
Ormane ne kupujem, čvrsto sam rešila. Pravim garderobu. Ali sudo-mašina postaje neophodna.
Moj sin ne voli da pere sudje, kako vidim. Šteta. Nije se valjda negde pelcovao glupošću da muškarci ne treba da peru sudje. Smatram da ni malo ne gube od svog šarma, muškosti ni muževnosti, ako operu sudje. Ako mogu da operu i uglancaju svoj auto spolja i uznutra, svoj fudbal ili druge sportske rekvizite, svoju obuću od blata ili uglancaju cipele, sudove u restoranu, za platu ili štogod slično, mogu i par sudića koje su zaprljali u svom porodičnom domu, oni ili porodica.
Upravo sam skoro rekla sinu, kako vidim, ti baš ne voliš da pereš sudje, a bogami i ja sam se više prezasitila, umorila od pranja sudova svakodnevno, tri i više puta dnevno, puta br. godina ... pa ti vidi. Moraćemo zato da nabavimo jednu mašinu za sudje.
I tako će i biti, čim se preselimo.
Naša selidba je neminovna. Mi smo se velikim delom spakovali, iako ozbiljnog kupca još nigde na vidiku. Mala soba, mog dvoiposobnog stana, služi sada kao magacin. Tapete sam joj lično poskidala, jer su užasnu boju poprimile od mnogo godina parnog grejanja, dumagijanja i sl. ... i duž jednog i drugog naspramnog zida redjam spakovane kutije. Ima još malo tekuće garderobe, staklarije i porcelana i nešto sudja iz kuhinje. I pakovanje gotovo. Ali, to je ostavljeno za finiš.
Uz to nosimo još nešto stvarčica sa terase, probranih, par plastičnih stolica, koje su ispale trenugni hit uz drveni sto, kako videh u nekim videima o opremanju stana. Nosimo još i naše krevete, veš mašinu i frižider. Ostalo ide pored kontejnera. Sve je dotrajalo. Starije je od moje dece.
Divim se ljudima koji mogu decenije i decenije da provedu u istom ambijentu, okruženi istim ljudima i istim stvarima. Ljudima koji kupuju antikvitete... Ja ne volim starudije, volim sami miris novog, koji deluje na mene kao antidepresiv, umirujuće i pokretački istovremeno. Daje mi elan, volju, novu energiju. Puni mi baterije brzinski.
Nisam kupoholičarka, ne volim da stalno trčkaram po radnjama i pazarim bilo šta. Ne. Povremeno treba nešto promeniti. Ako ništa, makar raspored nameštaja. I to je rešenje za nekih par godina. A onda novo. I novi mirisi kad krenu da se šire po prostoriji, po stanu, kući, milina jedna.
Ormane ne kupujem, čvrsto sam rešila. Pravim garderobu. Ali sudo-mašina postaje neophodna.
Moj sin ne voli da pere sudje, kako vidim. Šteta. Nije se valjda negde pelcovao glupošću da muškarci ne treba da peru sudje. Smatram da ni malo ne gube od svog šarma, muškosti ni muževnosti, ako operu sudje. Ako mogu da operu i uglancaju svoj auto spolja i uznutra, svoj fudbal ili druge sportske rekvizite, svoju obuću od blata ili uglancaju cipele, sudove u restoranu, za platu ili štogod slično, mogu i par sudića koje su zaprljali u svom porodičnom domu, oni ili porodica.
Upravo sam skoro rekla sinu, kako vidim, ti baš ne voliš da pereš sudje, a bogami i ja sam se više prezasitila, umorila od pranja sudova svakodnevno, tri i više puta dnevno, puta br. godina ... pa ti vidi. Moraćemo zato da nabavimo jednu mašinu za sudje.
I tako će i biti, čim se preselimo.
Нема коментара:
Постави коментар