Svake godine ista priča, isti scenariji, isti problemi u Srbiji i Srbijanskoj Poljoprivredi.
Srbija jeste poljoprivredna zemlja i Poljoprivrednik se u Srbiji mora pisati sa velikim P.
A sva ta "visoka gospoda", koja se užasava seljaka, čorbe, sarme i roštilja i pečenja, koja se stidi činjenice da je Srbijanka aristokratija sa sela, neka se slobodno isele sa ovih Srbijanskih prostora u te njihove " visoko gospodske" zemlje, da ne pate ovde i mi zajedno sa njima, MI SE NEĆEMO MENJATI PREMA NJIHOVIM STANDARDIMA I ZAMISLIMA, JER NISMO MI KOD NJIH DOŠLI DA ŽIVIMO, NEGO ONI KOD NAS. Mi smo to sto smo, kome ne odgovaramo, dovidjenja. Oni nama nisu potrebni, mi umemo sve sami...i da radimo i da se zabavljamo, da pevamo, sviramo, glumimo... Ali mi njima trebamo, oni ne umeju da udju u njivu, zasuku rukave i proizvedu hranu. Umeju samo da beru samoniklo ili po tudjim livadama i voćnjacima.
Srbija je, kako rekoh, Država u kojoj se Poljoprivrednik piše i mora pisati sa velikim P. I od cele vam vaše "kulture" Srbijanci najviše vole zdravu Poljoprivrednu kulturu ukusno aranžirane na tanjiru!
Svake godine, rekoh, isti problem, ogromna obećanja i bajke na početku sezone, navlakuše razne, a na kraju protesti i javno prosipanje malina, kupina, mleka i drugog truda obmanutog i prevarenog Srbijanskog Poljoprivrednika.
NAPRED MALINARI, KUPINARI, VINOGRADARI i svi ostali Poljoprivrednici!
Mi nismo članica EU i nismo u obavezi da prihvatamo uslove EU tržišta, ako je po nas štetno. Neka Upraviteljstvo Srbije iznadje druga povoljnija tržišta!
ČAK I DA JESMO, ako je nešto po nas štetno, imamo pravo da iznadjemo novo tržište sa boljim uslovima po nas, a EU ispoštujemo sa nekom razumnom sitnom količinom. I takva klauzula mora postojati u Uslovima i u Ugovoru za članstvo u EU. Sve druge opcije su rezultat nesposobnosti Upraviteljstva Države Srbije, i naravno, pokušaja Vrhuške EU da takvo nesposobno Upraviteljstvo iskoristi koliko je više moguće, što nije korektno, ali ... !
Potpuno pogrešno vodjenje politike prema EU i priključenju! Dobili smo Uslove od EU koje je trebalo da Upraviteljstvo Razmotri, da realno proceni šta Mi, Srbi, od toga možemo sigurno da prihvatimo i sprovedemo, a šta NE. Od onog što ne možemo treba da razmotrimo da li uopšte ne možemo ili bismo mogli, ali pod uslovom...ili na ovaj ili onaj način. Sa tim zaključcima i predlozima izadjemo pred EU i saopštimo im naše vidjenje stvari po pitanju njihovih Uslova i damo naše predloge za sporne tačke iz Ugovora. Ako prihvate ili iznadjemo kompromise možemo se priključiti, AKO NE, HVALA LEPO I DOVIDJENJA.
Svo vreme to nas ne remeti u životu ni radu. Mi sa njima svo vreme pregovaramo, pronalazimo načine i modele koji odgovaraju obema stranama, ali mi nismo još članica i niko nam ništa ne može da nameċe niti da nas primorava na ovo ni ono niti da nas UCENJUJE da mi moramo ovo ili ono PRE NEGO POSTANEMO ČLANICE, a ucene ne dolaze u obzir ni posle priključenja. Jasni dogovori, jasni Uslovi i jasne smernice moraju postojati i moraju se svo vreme poštovati kako pre tako i posle priključenja, a posebno po priključenju.
A šta su ovi umišljeni experti uradili? Ščepali Papir, Uslove za priključenjeu EU, obema rukama, dotrčali u Državu Srbiju i krenuli sa primenjivanjem svega što tu piše i prisiljavanjem Naroda Srbije da sve to prihvata, BEZ DA SU UOPŠTE PROČITALI PRETHODNO I RAZMISLILI MOŽEMO LI MI NEŠTO DA PRIHVATIMO ILI NE ili treba korigovati taj zahtev/uslov, JER JE ON ŠTETAN KAO TAKAV PO SRBIJANSKI NAROD!
Ali, kad imaš Papagajsku inteligenciju na vlasti, tj. u Upraviteljstvu Države, onda im neko dā papir i oni sve što umeju jeste da pročitaju šta na njemu piše, krenu da uče napamet i sve oko sebe prisiljavaju da to isto rade, poštujuċi taj papir više od Sv. Pisma, jer Sv. Pismo im ne obezbedjuje položaj i funkciju i debeli novčanik i još deblji konto u banci, a ovam papir im obezbedjuje sve što su od uvek sanjali, da postanu mali bogovi u svojoj sredini, zahvaljujuċi podršci onih koji su im papir dali da poslušno po njemu postupaju.
U čemu je glavni problem? Problem je ako Narod kaže NE! Zašto? Zato što je misija ovih Upravitelja tu završena. Okončana. Oni dalje ne znaju. Tome ih dalje niko nije naučio. Toga u njihovim skriptama nije bilo.
To su ljudi koji mozga nemaju i svesni su svog nedostatka pameti, a žele ugled i vlast i komfor po svaku cenu, samo tu njihovu cenu treba da platimo svi mi u Državi, a ne oni, tu je glavni problem.
Moraċe da plaċaju sami cenu svojeg nedostatka inteligencije i pameti i želje da uz sav taj esencijalni nedostatak silom nameċu sebe i svoju samovolju da budu lideri, vodje, establishment, government, vlast!
MI NE PRIHVATAMO TAJ CEH I NIKO NA PLANETI ZEMLJI NEĆE NAM GA NAMETATI NITI SPROVODITI KROZ NAŠE ŽIVOTE NI NAŠE SUDBINE!
Srbija jeste poljoprivredna zemlja i Poljoprivrednik se u Srbiji mora pisati sa velikim P.
A sva ta "visoka gospoda", koja se užasava seljaka, čorbe, sarme i roštilja i pečenja, koja se stidi činjenice da je Srbijanka aristokratija sa sela, neka se slobodno isele sa ovih Srbijanskih prostora u te njihove " visoko gospodske" zemlje, da ne pate ovde i mi zajedno sa njima, MI SE NEĆEMO MENJATI PREMA NJIHOVIM STANDARDIMA I ZAMISLIMA, JER NISMO MI KOD NJIH DOŠLI DA ŽIVIMO, NEGO ONI KOD NAS. Mi smo to sto smo, kome ne odgovaramo, dovidjenja. Oni nama nisu potrebni, mi umemo sve sami...i da radimo i da se zabavljamo, da pevamo, sviramo, glumimo... Ali mi njima trebamo, oni ne umeju da udju u njivu, zasuku rukave i proizvedu hranu. Umeju samo da beru samoniklo ili po tudjim livadama i voćnjacima.
Srbija je, kako rekoh, Država u kojoj se Poljoprivrednik piše i mora pisati sa velikim P. I od cele vam vaše "kulture" Srbijanci najviše vole zdravu Poljoprivrednu kulturu ukusno aranžirane na tanjiru!
Svake godine, rekoh, isti problem, ogromna obećanja i bajke na početku sezone, navlakuše razne, a na kraju protesti i javno prosipanje malina, kupina, mleka i drugog truda obmanutog i prevarenog Srbijanskog Poljoprivrednika.
NAPRED MALINARI, KUPINARI, VINOGRADARI i svi ostali Poljoprivrednici!
Mi nismo članica EU i nismo u obavezi da prihvatamo uslove EU tržišta, ako je po nas štetno. Neka Upraviteljstvo Srbije iznadje druga povoljnija tržišta!
ČAK I DA JESMO, ako je nešto po nas štetno, imamo pravo da iznadjemo novo tržište sa boljim uslovima po nas, a EU ispoštujemo sa nekom razumnom sitnom količinom. I takva klauzula mora postojati u Uslovima i u Ugovoru za članstvo u EU. Sve druge opcije su rezultat nesposobnosti Upraviteljstva Države Srbije, i naravno, pokušaja Vrhuške EU da takvo nesposobno Upraviteljstvo iskoristi koliko je više moguće, što nije korektno, ali ... !
Potpuno pogrešno vodjenje politike prema EU i priključenju! Dobili smo Uslove od EU koje je trebalo da Upraviteljstvo Razmotri, da realno proceni šta Mi, Srbi, od toga možemo sigurno da prihvatimo i sprovedemo, a šta NE. Od onog što ne možemo treba da razmotrimo da li uopšte ne možemo ili bismo mogli, ali pod uslovom...ili na ovaj ili onaj način. Sa tim zaključcima i predlozima izadjemo pred EU i saopštimo im naše vidjenje stvari po pitanju njihovih Uslova i damo naše predloge za sporne tačke iz Ugovora. Ako prihvate ili iznadjemo kompromise možemo se priključiti, AKO NE, HVALA LEPO I DOVIDJENJA.
Svo vreme to nas ne remeti u životu ni radu. Mi sa njima svo vreme pregovaramo, pronalazimo načine i modele koji odgovaraju obema stranama, ali mi nismo još članica i niko nam ništa ne može da nameċe niti da nas primorava na ovo ni ono niti da nas UCENJUJE da mi moramo ovo ili ono PRE NEGO POSTANEMO ČLANICE, a ucene ne dolaze u obzir ni posle priključenja. Jasni dogovori, jasni Uslovi i jasne smernice moraju postojati i moraju se svo vreme poštovati kako pre tako i posle priključenja, a posebno po priključenju.
A šta su ovi umišljeni experti uradili? Ščepali Papir, Uslove za priključenjeu EU, obema rukama, dotrčali u Državu Srbiju i krenuli sa primenjivanjem svega što tu piše i prisiljavanjem Naroda Srbije da sve to prihvata, BEZ DA SU UOPŠTE PROČITALI PRETHODNO I RAZMISLILI MOŽEMO LI MI NEŠTO DA PRIHVATIMO ILI NE ili treba korigovati taj zahtev/uslov, JER JE ON ŠTETAN KAO TAKAV PO SRBIJANSKI NAROD!
Ali, kad imaš Papagajsku inteligenciju na vlasti, tj. u Upraviteljstvu Države, onda im neko dā papir i oni sve što umeju jeste da pročitaju šta na njemu piše, krenu da uče napamet i sve oko sebe prisiljavaju da to isto rade, poštujuċi taj papir više od Sv. Pisma, jer Sv. Pismo im ne obezbedjuje položaj i funkciju i debeli novčanik i još deblji konto u banci, a ovam papir im obezbedjuje sve što su od uvek sanjali, da postanu mali bogovi u svojoj sredini, zahvaljujuċi podršci onih koji su im papir dali da poslušno po njemu postupaju.
U čemu je glavni problem? Problem je ako Narod kaže NE! Zašto? Zato što je misija ovih Upravitelja tu završena. Okončana. Oni dalje ne znaju. Tome ih dalje niko nije naučio. Toga u njihovim skriptama nije bilo.
To su ljudi koji mozga nemaju i svesni su svog nedostatka pameti, a žele ugled i vlast i komfor po svaku cenu, samo tu njihovu cenu treba da platimo svi mi u Državi, a ne oni, tu je glavni problem.
Moraċe da plaċaju sami cenu svojeg nedostatka inteligencije i pameti i želje da uz sav taj esencijalni nedostatak silom nameċu sebe i svoju samovolju da budu lideri, vodje, establishment, government, vlast!
MI NE PRIHVATAMO TAJ CEH I NIKO NA PLANETI ZEMLJI NEĆE NAM GA NAMETATI NITI SPROVODITI KROZ NAŠE ŽIVOTE NI NAŠE SUDBINE!
Нема коментара:
Постави коментар