среда, 2. август 2017.

Danas je SVETI ILIJA!  Veliki Hrišćanski, Pravoslavi praznik.

Ilija ili Elaja je izraelski Prorok iz 9.veka p.n.e. i podjednako je zastupljen u Talmudu, Sv. Pismu i Bibliji, u Starom i Novom Zavetu, i Kuranu i podjednako poštovan kod jevreja, Hrišćana i Islamista.
Poznat je i kao Ilija Gromovnik, jer se po verovanju živ uzneo na Nebo u vihoru ognja u kočiji sa plamtećom konjskom zapregom, te da goni svoje konje Nebeskim prostranstvom, zbog čega se grmljavine, munje i gromovi javljaju, od njegovog biča, kočija i topota konja.
Jevrejska Apokaliptika kaže da Ilija nije umro, nego da će umreti na kraju vremena boreći se protiv Antihrista. 
Ilindan Hrišćani slave 2.avgusta po gregorijanskom kalendaru, a 20.jula po julijanskom. 
Verovanja su različita...tako Srbi kažu da Ilija rešava spor izmedju zemlje i Neba, o Pravdi i krivdi. Kako je jedno vreme proboravio na zemlji i shvatio da postoji krivda na zemlji.
Ilija, kažu, kažnjava narod tako što Nebo zatvori na tri godine, pa nas Sunce ne greje, a kiša ne pada i šalje boginje.
Kako se smatra domaćinom groma, munje i kiše, nazvan je od naroda i Gromovnikom. Verovanje dalje kaže da od udara kopita Ilijinih konja i od gromova nastaju izvori na zemlji koji se smatraju Svetim izvorima.
Po verovanju narodnom danas se ne smeju obavljati ni poslovi zemljoradnje, tj. u polju, da ne bismo razgnevili Sveca, pa da nas strogo kazni raznim nevremenima, munjana, gromovima i gradom sa Neba.
Veruje se i ako na Sv. Iliju zagrmi i padne makar malo kiše da će biti kišna godina. Ako se to ne desi, da će biti velika suša i da će sve izgoreti, sasušiti se, neće biti berićeta, te da će i orasi i lešnci biti prazni.
Sveti Ilija, kaže se u narodu, ne zna kada mu je Imendan i stalno pita sestru, a ona mu odgovara da još nije, sve dok ne prodje. Posle toga mu odgovara da je bio i prošao. I time spašava, kažu, sve na Zemlji, jer bi Sveti Ilija u svom veselju sve na Zemlji potamanio gromovima i munjama i spržio.
A ja nešto razmišljam baš o tom Svetom Pismu, o Novom Zavetu, u onom delu Raspeća Hristovog, gde je Isus, prikovan za Krst, u jednom trenutku pozvao svoga Oca, obrativši mu se rečima:
" Ili, Ili, Lama Savahtani"
 ... Ili kako su neki to napisali:
" Eliah, Eliah, Lama Savahtani..."
Zar taj Ili ili Eliah ne bi trebalo da bude Gospod Bog?
I ko drugi sem Gospoda Boga može ŽIV da se uznese na Nebo?
Ko drugi ima takvu moć da Živ sidje u ljudskom obličju medj narod i da se Živ uznese nazad na Nebo?
To nije uspeo ni Sin Božiji Imanuilo, tj. Isus Hrist. On je tek trećeg dana po smrti Vaskrsao, uz pomoć i blagoslov Gospoda Boga.
Ko je taj što nas sa neba posmatra i prati i ima tu moć da nas kažnjava? Niko, sem Gospoda Boga ili isključivo neko, kome Gospod dā naredbu u nekom trenutku da to uradi umesto njega.
I k je taj ko bi smeo samovoljno da juri nebeskim svodom još u nekakvoj ognjenoj zaprezi i divlja i gromove i munje na zemlju šalje i narod i useve uništava, a da ga Bog ne bi kaznio?
Po mome shvatanju i dubokom ličnom uverenju samo Bog lično!
Ako ovome svemu dodamo i činjenicu da su još stari narodi i stare civilizacije, pre Hrista, verovale u Bogopostojanje i poistovećivali ga sa Suncem žarkim, nazivajući Sunce sa Amon Ra ili Bog Sunce, kao i činjenicu da je na grčkom Sunce Ilios, sve ukazuje na Svetog Iliju Gromovnika, vlasnika Vatrene zaprege, koji neprestano kruži svojim Ognjenim kočijama po Zemlji, poput Ognjenog užarenog Sunca.


Уреди


Нема коментара:

Постави коментар