Apropo Kristalne noći, koliko je Jevreja, Sefarda u BiH i Ašhenazija u SER/HR stradalo u Gradjanskom ratu pri raspadu Yu?
I pitam se sa kojom smo mi to turskom vojskom ratovali 1389. na Kosovu, ako su grci svoju teritoriju do Bosfora i Dardanelija (evropski deo Turske) poklonili svom ovekovečenom neprijatelju Turskoj, 1200- i neke godine, onako, iz čista mira, na zaprepašćenje celoga Sveta, i još uz uslov da uz teritoriju idu u paketu i žitelji, grci i Jevreji, koji su tu živeli. Poklanjaju neprijatelju svoju teritoriju i svoj narod pride!!!
Današnji "praznik" je valjda idealan za ovakve vojničke teme, čim danas okupiraju moje misli.
Dokle mi to treba da izigravamo budale i pravimo se kao da nita ne vidimo, ništa ne znamo ...
Pitam se i koliko je Jevreja nastradalo i učestvovalo uopste u Američkim vojnim operacijama svuda po Svetu?
Koliko ima Jevreja u NATO vojsci, aktivnih, onih, koji idu na prve linije fronta? Ne onih, koji sede u debeloj zavetrini i sigurnoj teritoriji, zastiċeni kordonima vojnika.
Pitam se, uopšte, čemu sve te nacionalne manjine ili, u medjuvremenu, većine, po tudjim zemljama?
Da li sav taj narod, koji je primljen u tudju zemlju, sa namerom da tu i ostane, da živi u toj zajednici, treba da se asimiluje sa domaćinima, da prihvati zakone te zemlje, da poštuje domaći narod, njegovu tradiciju, običaje, veru, da nauči njegov jezik i njegovo pismo, a pre svega da štiti i brani tu državu i taj narod, koji mu je širokogrudo pružio utočište i ruku prijateljstva, da radi u korist te države i tog naroda ... ili te doseljeničke grupacije treba primati da bi imao ko da osiromasi i upropasti, unisti iz korena i taj domicilni narod i njegovu državu, njegove tekovine, njegovo sve sveto, da ga maltretira, teroriše, kolonizuje...?
Čak i najveće negdašnje vojne sile, Britanija, Francuska, Holandija, svojim negdašnjim kolonijama su dale slobodu još pre mnogo decenija.
Samo, izgleda Srbi i Srbija nikako ne mogu da se oslobode nekakvog bizonskog (bizantijskog), turskog, jevrejskog, ciganskog i ko zna sve kakvog "carstva", terorista i nasilnika, agresora, koji nas terorišu uz pomoć svojih ništavnih knjiga, ništavnih " istorijskih činjenica", satkanih uz pomoć nesagledive mašte i izmišljotina, laži, pustih neostvarenih želja iz prošlosti, plasiranih u sadašnjosti kao "istorijske činjenice", gomile plagijata, falsifikata, sakupljenih raznih dopisnica, anzis karti, pisama, novčanica, starog nameštaja, starih kućnih potrepština, rukotvorina i raznih dokumenata, koje je domicilni narod bacao u smeće po isteku roka važnosti, promene vlasti, sistema političkog ili otkupljivanjem istih preko raznih javnih oglasa preko dnevne i drugih štampi.
Da li je asimilacija želja i napor da se uklopi doseljenički živalj u svakodnevne tokove jednog naroda i jedne države svojim trudom, radom, zalaganjem, odbranom istog od stranih agresora i napadača ili je asimilacija tupoglavo sexualno ukrštanje sa domaċim življem i nasilnim putem i raznim prevatama i omamljujuċim sredstvima, prekrstavanje u imena i prezimena domaćih i glumačko poistovećivanje sa domaćima, uz uživljavanje u novu ulogu, do vrhunskih granica, da i sami sebe ubede da su oni ti iz svoje role, a ne puki glumci?
Ili je asimilacija način da se na lak i jednostavan način, uz pomoć raznih žalopojki i srceparajuċih pričica i bajki, raznih sapunada, dodje do dobrog materijalnog, finansijskog i intelektualnog plena? Da se stalno evociraju uspomene na sve ružne momente i teškoće, kroz koje su prolazili domaćini igrajući na kartu raspirivanja mržnje prema trećem narodu i dok se oni svadjaju i tuku, grabiti i ćariti sve što se može ili kroz koje su prolazili sami doseljenici, igrajuċi na kartu emocija, sažaljenja, milosrdja, pa se tako dobro okoristiti. A kad domaċin zapadne u nevolju i nemilost kod drugih, jer deo tih doseljenika se naselio i u drugim državama u okruženju i šire, onda se povlačiti u ljušturu i praviti se nevešt, praviti se kao da se to tih doseljenika uopste ne tiče, tada su oni samo doseljenički narod, "nisu oni odavde"! Onda asimilacija ne važi, onda se strogo ističe i prava nacionalna pripadnost i prava imena i imena familija iz kojih potiču, tj. prezimena.
Tada im naprasno amnezija nestaje po pitanju prošlosti i ko su i odakle su i ta ista anamneza se seli u sadašnjost i ne sećaju se svojih obaveza, koje imaju i po Ustavu države u kojoj žive, rade, čije su kuće, stanove, imanja, radna mesta zaposeli i čiji hleb jedu!
Ovo se ne odnosi samo na Jevreje u Srbiji i šire, odnosi se na svih 40 i kusur nacionalnih zajednica, koje egzistiraju u Srbiji, konkrento.
U USA vojsci, kako se dā videti na raznim fotkama i snimcima, ima pripadnika raznih nacionalnosti, nisu Indijanci glavna i jedina vojska. Čak, njih uopšte ni ne vidjam u tim redovima. Svi ostali su se obavezali da štite integritet te zemlje i taj narod i čik da neko odbije da bude u toj gardi_ odmah bi bio izveden pred vojni sud.
A doseljenici u ovu Srbiju su, čim se pripucalo, svu odgovornost bacili na strane vojne sile i agresore, koji nam kroje kapu i prebegli kod tih istih agresora.
Ovde su izbegli svoju gardijsku obavezu, a tamo su tek pristigli, pa takodje nemaju vojnu obavezu. Na sigurnom su.
Čim se situacija smirila, ti isti su plakali da se vrate kuċama, a tupoglavci, kojima je trebalo što više izbornih gladova, oberučke su ih primili nazad, uz sve počasti i vraċanje svih dobara, stanova, kuċa, radnih mesta, državljanstava, svih "ljudskih" i manjinskih prava... Prosto da se ispovraċaš nad količinom inteligencije i količinom želje da se sedne u vlastodržačke fotelje po svaku cenu, bez trunke, stida, srama i skrupula, uz potpuno odsustvo čovečnosti i savesti. Savest? Šta je to, pitaju se svi oni?! Ta reč i njen smisao, značenje su im potpuno strani i nepoznati. Toga u njihovim udžbenicima i "visokim školama" nije bilo.
Ili baš na tom času nisu bili. Biće ipak ono prvo!
I onda se usudi neko da mi pomene i javno postuje na društvenim mrežama o nekakvoj "Kristalnoj noći".
Nama, Srbima zemlje Srbije su svi Dani i Noċi Kristalni uz takve "sunarodnike", veċ stolećima.
I tokom II svetskog rata Srbi su ispaštali svoju dobrotu i čovečnost i dobročinstvo i milosrdje, streljani su samo zato što su se sažalili na okorele prevarante, hulje i zelenaše, lihvare i uzeli ih u zaštitu.
Srbija je stradala u prošlosti jer je htela da zaštiti Jevreje, cigane i razne druge, po svojoj veri u Boga i Hrišćanskom učenju da smo svi braća i sestre po Božijoj pripadnosti i da je svaki pojedinac čovek i ako je zalutao, šta zgrešio, treba mu pomoći da pronadje pravi put u životu. Ali, hulje ostaju hulje, nistarije ostaju ništarije, a pógàn je pógàn i tu spasa nema. Takve jednostavno samo treba najuriti iz države kao petone non grata i ne dozvoliti im ni turistički, ma ni u tranzitu da prodju kroz državu Srbiju. Ma, ni avionom da prelete preko Srbije! Da idu okolnim vazdušnim linijama!
I pitam se sa kojom smo mi to turskom vojskom ratovali 1389. na Kosovu, ako su grci svoju teritoriju do Bosfora i Dardanelija (evropski deo Turske) poklonili svom ovekovečenom neprijatelju Turskoj, 1200- i neke godine, onako, iz čista mira, na zaprepašćenje celoga Sveta, i još uz uslov da uz teritoriju idu u paketu i žitelji, grci i Jevreji, koji su tu živeli. Poklanjaju neprijatelju svoju teritoriju i svoj narod pride!!!
Današnji "praznik" je valjda idealan za ovakve vojničke teme, čim danas okupiraju moje misli.
Dokle mi to treba da izigravamo budale i pravimo se kao da nita ne vidimo, ništa ne znamo ...
Pitam se i koliko je Jevreja nastradalo i učestvovalo uopste u Američkim vojnim operacijama svuda po Svetu?
Koliko ima Jevreja u NATO vojsci, aktivnih, onih, koji idu na prve linije fronta? Ne onih, koji sede u debeloj zavetrini i sigurnoj teritoriji, zastiċeni kordonima vojnika.
Pitam se, uopšte, čemu sve te nacionalne manjine ili, u medjuvremenu, većine, po tudjim zemljama?
Da li sav taj narod, koji je primljen u tudju zemlju, sa namerom da tu i ostane, da živi u toj zajednici, treba da se asimiluje sa domaćinima, da prihvati zakone te zemlje, da poštuje domaći narod, njegovu tradiciju, običaje, veru, da nauči njegov jezik i njegovo pismo, a pre svega da štiti i brani tu državu i taj narod, koji mu je širokogrudo pružio utočište i ruku prijateljstva, da radi u korist te države i tog naroda ... ili te doseljeničke grupacije treba primati da bi imao ko da osiromasi i upropasti, unisti iz korena i taj domicilni narod i njegovu državu, njegove tekovine, njegovo sve sveto, da ga maltretira, teroriše, kolonizuje...?
Čak i najveće negdašnje vojne sile, Britanija, Francuska, Holandija, svojim negdašnjim kolonijama su dale slobodu još pre mnogo decenija.
Samo, izgleda Srbi i Srbija nikako ne mogu da se oslobode nekakvog bizonskog (bizantijskog), turskog, jevrejskog, ciganskog i ko zna sve kakvog "carstva", terorista i nasilnika, agresora, koji nas terorišu uz pomoć svojih ništavnih knjiga, ništavnih " istorijskih činjenica", satkanih uz pomoć nesagledive mašte i izmišljotina, laži, pustih neostvarenih želja iz prošlosti, plasiranih u sadašnjosti kao "istorijske činjenice", gomile plagijata, falsifikata, sakupljenih raznih dopisnica, anzis karti, pisama, novčanica, starog nameštaja, starih kućnih potrepština, rukotvorina i raznih dokumenata, koje je domicilni narod bacao u smeće po isteku roka važnosti, promene vlasti, sistema političkog ili otkupljivanjem istih preko raznih javnih oglasa preko dnevne i drugih štampi.
Da li je asimilacija želja i napor da se uklopi doseljenički živalj u svakodnevne tokove jednog naroda i jedne države svojim trudom, radom, zalaganjem, odbranom istog od stranih agresora i napadača ili je asimilacija tupoglavo sexualno ukrštanje sa domaċim življem i nasilnim putem i raznim prevatama i omamljujuċim sredstvima, prekrstavanje u imena i prezimena domaćih i glumačko poistovećivanje sa domaćima, uz uživljavanje u novu ulogu, do vrhunskih granica, da i sami sebe ubede da su oni ti iz svoje role, a ne puki glumci?
Ili je asimilacija način da se na lak i jednostavan način, uz pomoć raznih žalopojki i srceparajuċih pričica i bajki, raznih sapunada, dodje do dobrog materijalnog, finansijskog i intelektualnog plena? Da se stalno evociraju uspomene na sve ružne momente i teškoće, kroz koje su prolazili domaćini igrajući na kartu raspirivanja mržnje prema trećem narodu i dok se oni svadjaju i tuku, grabiti i ćariti sve što se može ili kroz koje su prolazili sami doseljenici, igrajuċi na kartu emocija, sažaljenja, milosrdja, pa se tako dobro okoristiti. A kad domaċin zapadne u nevolju i nemilost kod drugih, jer deo tih doseljenika se naselio i u drugim državama u okruženju i šire, onda se povlačiti u ljušturu i praviti se nevešt, praviti se kao da se to tih doseljenika uopste ne tiče, tada su oni samo doseljenički narod, "nisu oni odavde"! Onda asimilacija ne važi, onda se strogo ističe i prava nacionalna pripadnost i prava imena i imena familija iz kojih potiču, tj. prezimena.
Tada im naprasno amnezija nestaje po pitanju prošlosti i ko su i odakle su i ta ista anamneza se seli u sadašnjost i ne sećaju se svojih obaveza, koje imaju i po Ustavu države u kojoj žive, rade, čije su kuće, stanove, imanja, radna mesta zaposeli i čiji hleb jedu!
Ovo se ne odnosi samo na Jevreje u Srbiji i šire, odnosi se na svih 40 i kusur nacionalnih zajednica, koje egzistiraju u Srbiji, konkrento.
U USA vojsci, kako se dā videti na raznim fotkama i snimcima, ima pripadnika raznih nacionalnosti, nisu Indijanci glavna i jedina vojska. Čak, njih uopšte ni ne vidjam u tim redovima. Svi ostali su se obavezali da štite integritet te zemlje i taj narod i čik da neko odbije da bude u toj gardi_ odmah bi bio izveden pred vojni sud.
A doseljenici u ovu Srbiju su, čim se pripucalo, svu odgovornost bacili na strane vojne sile i agresore, koji nam kroje kapu i prebegli kod tih istih agresora.
Ovde su izbegli svoju gardijsku obavezu, a tamo su tek pristigli, pa takodje nemaju vojnu obavezu. Na sigurnom su.
Čim se situacija smirila, ti isti su plakali da se vrate kuċama, a tupoglavci, kojima je trebalo što više izbornih gladova, oberučke su ih primili nazad, uz sve počasti i vraċanje svih dobara, stanova, kuċa, radnih mesta, državljanstava, svih "ljudskih" i manjinskih prava... Prosto da se ispovraċaš nad količinom inteligencije i količinom želje da se sedne u vlastodržačke fotelje po svaku cenu, bez trunke, stida, srama i skrupula, uz potpuno odsustvo čovečnosti i savesti. Savest? Šta je to, pitaju se svi oni?! Ta reč i njen smisao, značenje su im potpuno strani i nepoznati. Toga u njihovim udžbenicima i "visokim školama" nije bilo.
Ili baš na tom času nisu bili. Biće ipak ono prvo!
I onda se usudi neko da mi pomene i javno postuje na društvenim mrežama o nekakvoj "Kristalnoj noći".
Nama, Srbima zemlje Srbije su svi Dani i Noċi Kristalni uz takve "sunarodnike", veċ stolećima.
I tokom II svetskog rata Srbi su ispaštali svoju dobrotu i čovečnost i dobročinstvo i milosrdje, streljani su samo zato što su se sažalili na okorele prevarante, hulje i zelenaše, lihvare i uzeli ih u zaštitu.
Srbija je stradala u prošlosti jer je htela da zaštiti Jevreje, cigane i razne druge, po svojoj veri u Boga i Hrišćanskom učenju da smo svi braća i sestre po Božijoj pripadnosti i da je svaki pojedinac čovek i ako je zalutao, šta zgrešio, treba mu pomoći da pronadje pravi put u životu. Ali, hulje ostaju hulje, nistarije ostaju ništarije, a pógàn je pógàn i tu spasa nema. Takve jednostavno samo treba najuriti iz države kao petone non grata i ne dozvoliti im ni turistički, ma ni u tranzitu da prodju kroz državu Srbiju. Ma, ni avionom da prelete preko Srbije! Da idu okolnim vazdušnim linijama!
Нема коментара:
Постави коментар