Mnogo volim kad Bog uredi neke situacije.
Danima priželjkujem jedan susret i nikako da se dogodi. I danas krenuh u jednu šetnju i obilazak okoliša i ... idem prema gsp stanici, bacim pogled da jedno dvorište usput...sve zabravljeno kao i inače ... Nije tu, opet, pomišljam. I pitam se šta se zbilo sa tom osobom kad je već duže nikako da sretnem... I na stanici, ni manje ni više sretoh je! Upravo pošla ka Beogradu, kući.
Popričasmo čekajuċi bus, reče mi neke svoje planove i boljke, a ja pitah ono zbog čega i želeh toliko da se sretnemo. Razmenismo mob i rastasmo se.
Ja sam danas išla do Sibnice, da vidim gde je, koliko je udaljena i kako izgleda.
Нема коментара:
Постави коментар