Nije samo SNS, decu zloupotrebljavaju konstantno, još od "druga" Tita pa nadalje. Ja pitala oca kad ćemo kod Tita, a on kaže ne možemo mi kod Tita. Ja hoću, otac, ne može, ne prima on sve ljude. Ja u čudu, kako ne može kad je on moj/naš drug i on voli decu. Oko njega često na nekim slikama mnoštvo neke dece.
Eh, to je bilo samo za slikanje, za marketing. I to deca njegovih saradnika.
Da dođeš kod njega treba da zaslužiš, da budeš izuzetno dobar đak, da si nešto veliko uradio... Znam nogo super đaka, a nikada nisu bili kod Tita. A šta je on to veliko i važno učinio, pa postao uvažena ličnost, postao predsednik?
Bio je bravarski šegrt. Velika zasluga, zaista!
Isto je i sa demokratama i radikalima, SPS, levičarima.
U vreme Miloševića, decu, srednjoškolce su non stop vukli, zajedno sa njihovim profesorima, po ulicama i protestima, prekidali im nastavu, ometali u školovanju, navlači na poroke, alkohol, narkotike, da bi posle hladno izjavili da je 1980.-to izgubljena generacija. I nikom ništa.
Kad je došlo do smene, opet eksploatacija dece, ali ovoga puta u formi umotanoj u šarenu hartiju, pa sa mašinom. Uz parole "Deca nisu roba" i sl. i to najviše baš u komšiluku te škole, u kojoj se dogodila tragedija, tu na Cvetnom trgu.
Sa ovim poslednjim nemilim, šok događajima, opet isto. Glavna tema za isprazne priče i tekstove, razne emisije, debate, objave. Mnogo priče, mnogo analiza, a ništa konkretno se ne preduzima, nikakve odluke ni rešenja.
Zapravo, preduzeti su koraci, nije da nisu.
Jedni šetaju ulicama i traže smenu predsednika, vlade, pa ukidanje rijaliti programa i sl.
Drugi organizuju kontramiting o trošku državne kase (busevi, sendviči, voda, dnevnice) i novca namenjenog za vouchere, za pomoć penzionerima, nezaposlenima, studentima i zaposlenima sa primanjima manjim od 70.000.-din.(!) (Pa ja, lični penzioner, kad bih imala 70.000 primanja mesečno, ne bi mi trebao državni voucher, ni pomoć!). I naprasno se skraćuje školska godina, umesto da u toj školi bude omogućena online nastava (koju su imali do skoro, iz drugih razloga) do kraja školske godine. Ostale škole da idu normalno.
Dobro nisu ukinuli i proslave mature.
Onaj Mladenovčanin nije išao u školu. Hoće li država sad da odluči da se stanovništvo iseli iz Dubone i drugih sela gde je bilo žrtava i da se poruše sve kuće i ulice ili potpuno preurede, da ne podsećaju na tragediju?
Možda bi bilo dovoljno da se ukinu razne školske nagrade i takmičenja, da se prekine sa forsiranjem dece za ovo i ono, da se daju realne ocene, ni po babu, ni po stričevima, ni po poznanstvima, vezama, poklonima, ni po obrazovanju, ni položaju roditelja.
Da sva deca budu deca, školarci, sa istim uslovima školovanja, sa besprekornom higijenom tela, kose, noktiju, garderobe. Da svi imaju iste obavezne radne uniforme, bez farbanja, šminkanja, bez lakiranja noktiju, bez muzike i slušalica, mobilnih telefona, sem na velikom odmoru.
A NAJBITNIJE od svega, da se trajno, zauvek, prekine sa raznim, često pogrdnim i uvredljivim nadimcima, sa smejanjem i ismevanjem drugara i drugarica, po bilo kom osnovu, fizičkom izgledu, manirima, znanju, neznanju, pogreškama, porodičnom i imovinskom statusu, nacionalnoj i verskoj pripadnosti ili bilo čemu drugom, od sada i uvek i zauvek! I u školama i društvu u celini, bez obzira na starosnu dob. Da se prevaspita ovaj narod, da se pokazuje uvažavanje i poštovanje prema starijima i prema deci, uvek i svuda i na svakom mestu, u svakoj prilici.
Nismo i ne možemo biti lažno jednaki, jer nismo drugovi ni drugarice. Mora da postoji hijerarhija i u ophođenju da se o njoj vodi računa. Ne u kriminalnim grupama, nego kod kompletnog društva u državi.
Optužuju jedni druge da probleme guraju pod tepih.
Daj da jednom zauvek uklonimo sve tepihe po svim firmama, institucijama, kućama..
Нема коментара:
Постави коментар