A odakle je ta žena? Sa Kosova nije. Ni iz Srbije. I ko je to trebalo da ide dole da brani? Je li neko njen otišao dole da brani? Teritoriju, odakle je ona došla, su branili neki drugi, njihovi su mahom bili ovde po Beogradu i po Srbiji. Prvenstveno mislim na one, koji su se ovde nastanili posle II sv.rata i pre ovog rata i njihove potomke, a i neki sa onog područja. Eto, tek da se i to zna. Svi ti velikosrbi znaju sve ko gde i kako treba, samo ne znaju šta oni sami treba da čine. Je li neko od njene porodice i familije otišao dole da brani taj narod i tu teritoriju?
Svi ti dole uglavnom su starija populacija, a svi njihovi mladi su se skućili po Beogradu i po Srbiji. Čast malobrojnim izuzecima. Treba li da oni budu na prvoj liniji odbrane njihovih ognjišta ili da sklone zadnjicu u kraj, a da gine neko drugi umesto njih i za njihove porodice, familije?!
Tog Lazara nije dostojna da pominje uopšte. Taj Lazar nije komandovao i naređivao ni iz pećine, ni iz dobro utvrđenih štabova, niti iz kancelarije, nego je bio na čelu vojske, koju je poveo u boj. Da se ne zaboravi, dok je sveta i veka i ove Planete Zemlje!
A Milica nije okolo pametovala kako treba Kurta i Murta da idu u odbranu, nego su njeni najrođeniji, Jugovići, uz njenog muža i druge rodbine, krenuli u boj. Jedino sina nije poslala jer je bio nejač, dete.
Pošto su mnogi drugi branili njeno ognjište sa kog je potekla, sad nek ona pošalje svoje najmilije da brane ta ognjišta dole.
Svih tih filozofija, pripovedanja, srceparajućih priča i žalopojki, nezadovoljstva, traženja, nam je pun kufer!
Sve to što savetuju druge neka primene na sebi lično. Ili da počnemo da im sudimo za smišljeno navođenje naroda na zabludu i pogrešne zaključke, radi remećenja mira, reda i poretka u zemlji Srbiji i izazivanja čarki, netrpeljivosti, mržnje, prema drugim narodima, sa kojima su oni/one u viševekovnom sukobu i neslozi., A sve radi njihovog ličnog, uglavnom materijalnog, interesa.
Gde god odu u bilo koju zemlju u Svetu, svi se moraju prilagoditi pravilima, zakonima i propisima te zemlje, adaptirati, asimilovali, inače mogu biti odbačeni, najureni, deportovani, uz zabranu ulaska u tu zemlju.
Jedino kod god dođe ovde, kod nas u Srbiju, svi bi hteli da narod srpski, srbijanske zakone, pravila, propise prilagode sebi i svojim prohtevima, željama i potrebama, da Srbiju i Srbijanci prilagode sebi. Da se mi adaptiramo, promenimo kako njima odgovara. Ma, doviđenja! Ta vam ne pije vodu. Taj film je nažalost započet još sa Titom, a i nešto pre njega, ali kao i svaki film mora da ima The End, pa i tom je odzvonilo. Popalila su se svetla u ovoj našoj velikoj sali zvanoj Srbija.
Zato, najuputnije je, sad svako svojoj kući, pa tamo pričajte i prepričavajte šta hoćete i kako hoćete. A mi ćemo se ovde već nekako snaći, sve ovako "glupi, neuki, nedovoljno visoko obrazovani". Ili ćete morati preko noći da promenite svoje ponašanje, svoje stavove, da malo poklekne te, počučnete, što bi rekao Gašić, da iskažete poštovanje domaćinima ove zemlje, koliko god vi bili velikosrbi iz nekih bivših delova nekadašnje Srbije iz doba Nemanjića, cara Dušana i drugih vladara.
Ta su vremena pluskvamperfekt iliti davno prošlo vreme. Mi živimo u sadašnjem vremenu, u 21.veku i gledamo napred i idemo napred. U prošlosti ne živimo. Prošlost nam samo služi da iz nje nešto naučimo i da ne ponovimo greške iz te prošlosti.
Svi koji nas uporno spopliću, vuku za rukav, unazad, u blato, ka dnu, koji nam ne daju da napredujemo, osvajamo svaki delić budućnosti, jer nisu dovoljno zreli da nas na tom putu prate, nisu poželjni u ovoj državi Srbiji. Niti oni koji nas guraju napred, po njihovoj zamisli i direktivi, da im pročistio put, a pred ciljem nas sputali, da bi pokupili lovorike i dobro se ovajdili, nafatirali, zakitili našim perjem.
Нема коментара:
Постави коментар