Eh, kad bi 🙏 Siniša Ubović prokomentarisao moj doživljaj, moje viđenje ✍️, značilo bi mi. Pomoglo da shvatim bolje na čemu treba da poradim, šta da menjam. A to je izgledalo ovako:
Zamislila! U daljini nepregledno prostranstvo, spaja se sa Horizontom, ali ja sam u jednoj lepoj uvalici, malom zalivu, punom zelenila okolo, koji se otvara dalje u prostranstvo tog okeana. Zahvata vodu jednom širokom i dubokom činijom, nalik velikoj, xl salatari ☺️ od bambusa, onolikoj, koliko mogu da ponesem kad je napunim. Oko mojih nogu, jer sam zagazila u tu vodu prethodno, doplivavaju i okružuju me razne školjke, morske zvezde i morski konjići, puževi, hobotnice, šarenolike ribe i ribice, poneka kornjača, morske alge, nešto dalje poneka prozračna meduza pluta, ali ne približava mi se, dok iza njih skakuću delfini.
To je moj ugođaj. Ne bih da menjam posudu jer ne bih mogla da ponesem veću, tj.težu. I u njoj imam samo vodu. Zadovoljna sam da su flora i fauna tu, morski plodovi, oko mene, na dohvat ruke i da me uveseljavaju svojim prisustvom, svojim postojanjem na toj obali, u toj vodi.
Sad razmišljam, da li bi trebalo da izađem iz te uvale na drugu plažu, drugi neki deo obale okeana, sa još pregledniji prostranstvom u pučinom?
Ali tu je samo pesak na sve strane i ta voda. Pusto previše. 🤔 Da sam na nekom brod hotelu na otvorenom moru, i, to bi bilo nešto drugo 😄 To bi mi vrlo prijalo, takođe.
Moram primetiti nešto važno. Apropo tog Umiranja. Zar nije i to ubeđenje, koje vam je neko usadio u memoriju? Od rođenja nas uče da ko se rodio jednog dana MORA i da umre. I mi im, iskusnim zrelim osobama, poverujemo. I to prihvatimo zdravo za gotovo. I umiremo.
A ja ipak mislim da se neki od nas prezasite ovoga života na Zemlji i svojevoljno, svesno, odluče da im je dosta ovozemaljskog života i požele da se iz njega povuku. I na kraju to i urade. Urade na svoju radost i zadovoljstvo, a na žalost i neopisivu tugu nekih drugih, bliskih ljudi, naviknutih na nas, naše prisustvo u njihovim životima. Ako verujemo da moramo umreti, umrećemo. Ako ne verujemo da moramo umreti, produžućemo sebi život ovozemaljski. To je moje uverenje. A mnogi se slažu sa tim da je sve u veri.
Ja jednostavno verujem u to. 😅
Нема коментара:
Постави коментар