Što se tiče odlaska u streljanu i baratanja oružjem, rano se i počinje. Ja sam, a i neki moji drugovi iz škole, krenuli smo na streljaštvo sa 14 godina. Jednoga dana došao je u našu OŠ "Marija Bursać" na Zvezdari, čika Branko, naravno uz dopuštenje uprave škole i pitao je ko je od đaka voljan da se bavi streljaštvom? Uslov je bio da imamo 14 godina, da smo dobri đaci, da imamo dobro, tj.odlično vladanje i da porazgovara o sa našim roditeljima, da se i oni slažu sa našom odlukom. Čika Branko, zaboravih mu prezime 🤷 Jovović ili Pejović, bio je tada i trener naše čuvene Mirjane Mašić, evropske šampionke, kasnije i muž, kako pre 20-tak god saznah... Išli smo na strelište u Mirijevo i čika Branko je bio jako strog u pucaonici, dok smo bili sa oružjem, tu nije bilo zezanja. Njegov moto bio je da i prazna puška može da opali.
Taj klipan jeste malo ranije krenuo, ali je išao sa ocem i imao nadzor oca.
Hoću reći, to što je išao tako rano u streljanu i učio da puca, rano se i počinje. 13 ili 14, nije baš neka razlika, sem u odgovornosti i zakonu. Ide se kao i na svaki drugi sport. A to što je on došao na idiotsku, monstruoznu ideju, to se ne može predvideti, sem ako je pre toga imao neke ispade u ponašanju. A on jeste imao, kako smo imali prilike da pročitamo, čujemo.
Нема коментара:
Постави коментар