Kaže lik da smo previše ubrzali, pi njemu, treba da usporimo.
Marjanovic Nenad-Šone, Ne, mnogo smo usporili, kaskamo za Budućnošću onoliko. Verovatno zato što se previše osvrćemo u nazad, kao rakovi idemo kroz Budućnost, guzom, a ne glavom. Red je da se okrenemo u pravom smeru i krenemo odlučno krupnim koracima, mnogo smo od života izgubili, a vreme neumitno kuca, teče, prolazi u nepovrat. A mi cupkamo u mestu. Čučimo u mrtvom uglu, kao kažnjenici.
Ako smo kažnjeni, mora nam neko reći za šta smo kažnjeni. U protivnom kazna nema smisla ni opravdanja, ako ne znamo razlog kažnjavanja.
Ako nismo kažnjeni, u rikverc pa napred. Manimo se prošlosti i življenja u prošlosti. Hoćemo da živimo našu Budućnost, a ne po stoti put da preživljavamo i proživljavamo prošlost.
Ko voli prošlost, nek živi u prošlosti, ali nek nam se skloni s puta, mi ga nećemo čekati da se osvesti, mi odosmo u Budućnost.
Нема коментара:
Постави коментар