Nekada dugogodišnji pušač, sada dugogodišnji bivši (od 2001.) cigarete su mi prijale, bile deo rituala posle jela ili kao antistres služile u nekim situacijama. Naviknete se na njih i u nekim momentima ne znate šta ćete sa rukama,ako ništa ne radite, pa ih uposlite cigaretom.
Kad sam odlučila da prestanem i naglas u kući objavila da ja od sutra ne pušim, bio je to 05.jan.2001., u kutiji 7 cigareta, njih sam razvukla na ceo dan (inače sam pušila paklu dnevno) i poslednju 7-mu popušila u 7 uveče. I tu je bio KRAJ. Od sutradan, 06.jan.2001., od Badnjeg Dana ja ne pušim.
Danas mi duvanski dim posebno smeta, ali imam običaj da kažem da je pušenje najmanji porok od svih drugih poroka. I to i mislim.
Drugo što ističem jeste da nije loše pušiti u nekom periodu svog života, baš iz zdravstvenih razloga, jer sušeno meso je dugotrajnije od svežeg. Sveže se brže i lakše kvari. 🤗 To je moja filozofija, opravdanje što sam pušila mnogo godina. 😅
Ali, u korist odvikavanja, bez raznih pomagala ističem jaku volju, koja je svemoćna, čvrst karakter (ako sami ne možemo ispoštovati svoju reč, kako da očekujemo od drugih da je poštuju?) i činjenicu da taj jedan mali smotuljak ne može biti jači od mene ovolike, niti od bilo kog čoveka/žene🤨💪😄
Нема коментара:
Постави коментар