Toliko priče o brizi o starijoj populaciji, toliko transparentnosti u martu sa paketom za Penzionere, pa o pomoći svim punoletnim bićima u državi (kao da maloletnima ništa nije potrebno).
A prvobitno i nekakve obuke nezaposlenih žena za gerontodomaćice, što u prevodu znači bedinerke, kućne pomoćnice sa skraćenim radnim vremenom. Ili 2 u1, bedinerka i negovateljica, što se, opet, u tom ozloglašenom Zapadu dobro plaća, a kod nas simbolično.
I dodje tsko neka sveopšta trlema, što bi moja nana rekla. I tad se ta ogromna briga o zrelom dobu pokazuje u još jačem svetlu.
Zabranjuje sebiretanje, napuštanje životnog prostora osobama 65+, srećom ds sam za hodinu izmakls toj kazni za zrelo doba...ali (!) ukida se gsp prevoz za one nešto mladje penzionere, samo radno sposobni i to oni koji imadoše sreću da budu zaposleni i još veću sreću da ih je gazda prijavio i plaća im sva potrebna osiguranja, a i prevoz, dabome. E, oni, uz unapred plaćen prevoz i potvrdu da rade i gde, oni su bili privilegovani, samo za njih je postojao gsp prevoz.
Penzioneri?
Njih se niko nije ni setio.
Šta će penzionerima prevoz?
Pa, možda im treba prevoz da odu u kupovinu životnih namirnica ili da odu do doma zdravlja i do apoteke, posebno oni, koji žive van grada, koji imaju male penzije pa ne mogu sebi da priušte online kupovine, niti da se povezu taxijem, a nemaju sopstveni auto.
Ipak ih se "setiše", posle duže izolacije, pa im odrediše termin za kupovinu bakaluka od 5 do 7h ujutru, kad jutra postadoše hladna, često kišovita...
I to neko zove brigom?!
Po meni, to je licemerje.
Zaludjivanje naroda spolja i iznutra.
Penzionera u Srbiji najviše ima sa nehumano niskim penzijama.
Ali to državi i javnom sektotu ne smeta da vrlo uredno šalju mesečne račune, da prete raznim isključenjima, obračunavaju zatezne kamate za svaki dan kašnjenja u plaćanju troškova...
Državi ne smeta ni da šalju hijene i vrebaju penzionere, koji nisu platili ili overili gsp kartu, pa za tričavih 90 din kazna je 5.000din.!!!???
Svesni da sa penzijom koju primaju ne mogu da prežive I izmiruju sve svoje obaveze, prnzioneri se trude da nadju neki dodatni posao. E, to su uglavnom samo puste želje, jer za penzionere ne postoje poslovi u ovoj zemlji.
Možda za muške neki noćni čuvar ili na gradjevini.
Za žene eventualno neki teži fizički poslovi, koje drugi, mladji, nerado prihvataju, uz nevidjeni tempo i ponižavanje i maltretiranje od strane mladih zaposlenih, a i žaoka od strane nešto mladjih nadredjenih,
Poslovi poput nekakvog lepljenja deklaracija, sredjivanje arhive, unos podataka u komp i sl. rezervisani su isključivo za mlade, za studente, pune energije.
A ima i objavljivanja nepostojećih oglasa. Javiš se na oglas, niko ne odgovara na prijavu za posao ili se niko ne javlja na dati kontakt mob. ili je objavljeni tel.od neke druge firme. A ako i imaš sreće da te pozovu, odbiju te zbog godina. Ili se sa tobom ispričaju preko mob i zakažu ti sastanak, da bi te videli i uzeli one podatke, koje su već čuli u prethodnom razgovoru...
Ili "dobiješ" posao, odradiš nekakav "probni" rad i onda konstatuju da ne mogu da plaćaju dve radnice za isti posao, predomisle se, očigledno, po pitanju planiranog otkaza radnici, koja tu radi već 4 godine.
Ako dodje do korekcije radnog vremena usled Covid-a, onda svaksko odlaze prvoboni, koji du podlednji primpjeni, a svakako stariji, prednost se daje mladjima.
I sve tako u nedogled.
I gde je ta briga za starijom populacijom, molim lepo?
Нема коментара:
Постави коментар