U neka davna vremena (1956.) preko puta Pravnog fakulteta, u ulici Borisa Kidriča (sada Beogradskoj), postojao je i br.64, nalik ovom 68, bez nadgradnje, naravno. Imali su umesto sadašnje nadgradnje Mansarde (potkrovlja) sa krovovima.
Srećom, sims na toj mansardi u br.64 bio je nešto širi od današnjih simseva. I te, 1956. jedna slađušna bebica, čija je korpa bila uz sami otvoreni prozor, probudila se i pošto joj je, verovatno, neka ptičica privukla pažnju, vešto se uzdigla i ispuzila na sims, koji je i prepuzila uzduž i u rikverc.
Sve je to videla jedna žena, koja je čekala tramvaj baš tu, na toj stanici, koja još uvek postoji na istom mestu. I umalo se nije onesvestila. Srećom po bebicu, žena je uspela da se brzo pribere i alarmira slučajne prolaznike. Oni su odmah stupili u akciju i preduzeli dalje konkretne korake.
Stanare iz zgrade zamolili za jedno dva jaka ćebeta. Odabrali 4-voricu snažnih muškaraca da drže ćebad, ukoliko beba sklizne sa simsa da je dočekaju u ćebetu. A nekog su poslali gore da pokuca/pozvoni na vrata, da alarmira ukućane.
No, ukućana nije bilo.
Mlada mama je ostavila bebu da spava, pored otvorenog prozora i sa svojom sestrom, sa kojom je delila i životni prostor i njeno dvoje nešto starije dece, otišla je na obližnju Kalenić pijacu da pazari.
Ispred ulaza se okupila masa sveta, čekajući ishod i moleći se za bebirončicu.
Mlada majka i njena sestra sa dečicom konačno se vraćaju sa pijace, začuđene prizorom, tolikom gužvom pred njihovim ulazom u zgradu. Šta se dešava, krenuše da se raspituju. Oni momci samo upitaše da ne stanuju u toj zgradi, možda na mansardi? Kad dobiše potvrdan odgovor, potraži jedan od njih ključ, hitno(⁉️) One zbunjene dadoše i čovek istrča na 4-ti sprat stepeništem, najbrže što je mogao. Mlada žena se trudila da ga prati, mada bezuspešno. I dok je ona stigla na odredište, on je otključao vrata, polako otvorio vrata sobe sa bebom i još tiše joj prišao s leđa, da je ne uplaši i ščepao je i uvukao sa simsa unutra.
I tako je bebirončica bila spašena eventualnog kobnog pada.
Mlada majka beše moja majka.
Bebirončica sam bila ja.
Broja 64 nema više u izvornom obliku. A pored br.68, ka Pravnom fak, pod stubovima, bio je u vreme mog najranijeg detinjstva neki bioskop. Da li Odeon ili neki drugi, više se ne sećam.
Нема коментара:
Постави коментар