Bravo o. Peđa‼️🙏🙏🙏
Ima i u mom okruženju tih koji su umislili da su nešto posebno. I od njih ima i onih, koji tvrde da nikako ne treba ni razgovarati sa drugima, koji su druge vere, niti ući u njihovu bogomolju. A ja i turistički radnik, ulazila i u džamiju u Sarajevu, najveću u Evropi, u obilasku Sarajeva posle Olimpijade. I dopalo mi se što je oslikana, kao naše crkve, a dominira ona prelepa vizantijsko plava boja. I likovi su tamniji, kao u vizantijskom freskopisu. Ima i predikaonicu, kojih ima i po nekim našim starim crkvama, jedino na podu imaju mnogo lepih tepiha, zato se izuvaju ispred, obuju nanule i na šadrvanu operu noge pre ulaska u svoju bogomolju, u koju ulaze bosi. To videh, čekajući vreme rezervisano za posetu turista džamiji.
Ja u tome ništa loše ne videh. Posle službe, pustili su turiste, kojima je onim crvenim gajtanima i stubićima određen put kroz džamiju, do centra, odakle imaju pregled na celu unutrašnjost, a preko tepiha u tom delu su stavili deblji najlon i turisti se nisu izuvali.
Neki se zaprepastiše, kao da sam napravila smrtni greh.
Ja se samo nasmeših. Sveštenik ćuti. Ja dodadoh da sam bila i u mnogim Katedralama, u Bazilikama, u Protestantskoj crkvi, u Mormonskoj, u Kući Majke Tereze, da mi je to poziv, takva mi profesija, a i iz radoznalosti, da vidim šta i kako se oni mole. Ja veru nisam promenila. I u koju god sam bogomolju ušla prekrstila sam se kako se uvek krstim, sa tri prsta, s desna na levo. I niko me nije zbog toga popreko pogledao.
Kaže žena da to pravim Hrišćanima nije dozvoljeno, to je nezamislivo ući u tuđe bogomolje, to je maltene greh, da je to otpadništvo od Pravoslavne vere.
Ja ne mislim tako.
Ne smeju da uđu u tuđe Bogomolje samo oni, koji nisu sigurni u sebe i u svoju veru, pa se boje da ne pokleknu, da se ne priklone tuđoj veri.
Isto se odnosi i na druženje i razgovor sa onima, koji nisu u veri, ne posećuju crkve. Uostalom, svako će pred Bogom jednog dana da polaže račune, da bude preslišan.
A ta uobraženost i nedodirljivost pojedinih, zar to nije gordost? A gordost je jedan od onih 7 smrtnih Grehova.
Zato svi ti, koji zapanjeni ili sa osudom gledaju na nas, koji se ponašamo normalno prema svima, treba da sebe preslišaju malo, a ne druge.
Isto važi i za potomke iz (verski) mešovitih brakova, koji su do juče bili neopredeljeni, nisu ni išli u crkvu, sad odjednom postadoše veliki vernici, Pravoslavci, koji čitaju psaltire, akatiste, molitve, kao lektiru školsku, uče napamet i što god neko kaže, ne, nije tako, oni sve bolje i najbolje znaju, krenu da drže slovo, do te mere da počnu da smaraju ljude. A uz to imaju još i tetovaže negde na vidnom mestu na telu.
Tetovaže, koliko mi je poznato, kose se sa verom Pravoslavnom i Hrišćanskom. A i puno o njima i njihovoj veri govore.
Нема коментара:
Постави коментар