Veliki na Male

 

" NATO agresija na Srbiju, 24 godine poslije... Srbi su početak kraja Amerike gledali iz prvog reda

Dobro se sjećam početka NATO agresije na Srbiju. U sobi mojih roditelja bio je radio, ugrađen u ormar iznad kreveta, na kojem sam slušao vijesti radio Beograda. Svim srcem sam bio uz Srbiju, svaki dan mi je počinjao stihovima: "Volimo te otadžbino naša, volimo te otadžbino naša, sa nama si sigurna, sa nama si jača..."

Deset godina ranije nitko nije sanjao da je pad Berlinskog zida zapravo kraj najljepšeg vremena u povijesti čovječanstva. Malo tko je mogao slutiti da 30 godina kasnije istočne zemlje neće biti slične zapadu, nego će zapad poprimati lice zla, totalitarizma i ludila kakvo komunistički SSSR nikad nije imao.

Neki od nas su se probudili tek te 1999. kad su prve bombe pale na Beograd. Da nije bilo NATO agresije na Srbiju ne bi ni znali kolike smo budale. Mi smo sanjali Hollywood, Disnayland, bejzbol i rock and roll, a dobili Zadruge, muškarce sa silikonima, maske, cjepiva... U filmovima su nam prikazivali američkog predsjednika koji sam ulazi u avion i ratuju sa vanzemaljcima, a sadašnjim američki predsjednik nije sam sposoban otići do toaleta.

I to je kozmička pravda - bezumni predsjednik slika je i prilika duhovnog stanja Amerike. Na vrhuncu svoje moći ona se iživljavala na Srbiji. Zašto na Srbiji? Zato što su jedino Srbi devedesetih bili dovoljno hrabri, ili dovoljno ludi, da izađu Amerikancima na crtu. Kinezi su samo mogli gledati kad su im američke bombe padale na ambasadu, a Rusi su se crvenili od srama dok je pijani Jeljcin igrao oko Clintona kao medvjed iz cirkusa.

Srbi se nemaju zašto sramiti. Mogu biti ponosni, jer zauvijek će ostati zapisano da nikad veća sila nije napala manju, nego u ratu 1999. same Srbije protiv Amerike, zapadne Europe, NATO pakta i saveznika. Nema jače potvrde da ste u pravu od one koja dođe iz usta neprijatelja. 1999. Tuđman za talijanski list "La Stampa" kaže: "Sada postoje svi preduvjeti da Srbi slave ovaj rat narednih 600 godina.”

10 godina Srbi su cijelom svijetu, prije svega Rusiji i Kini, ali i svima ostalima davali primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja. Srbi su nas naučili da 29 vrsta aviona, 10 vrsta helikoptera, 5 vrsta bespilotnih letjelica, 7 vrsta avio bombi, 6 vrsta raketa, nosači aviona, sateliti... nisu jači od naroda koji ima IDENTITET. Da 23 zemlje zajedno nisu mogle Srbe natjerati da se odreknu KOSOVSKOG ZAVJETA!

Tu su lekciju od Srba naučili i Putin i Xi Jinping: ljudi će svoj život dati samo za ono što je veće od njih samih. Samo za vrijednosti koje ih nadilaze. Jedan zapadnjak koji nema zašto živjeti, koji svoj život provodi po "all inclusive" hotelima Tajlanda i javim kućama Stutgartta, nikad se ne bi odrekao tog bijednog života. A čovjek koji ima divnu suprugu, djecu, prijatelje, korijenje u svom narodu, uvijek će dati život za svoju porodicu, naciju, zemlju i vjeru. Jedino za život vrijedan življenja vrijedi poginuti.

Srbi su narod identiteta, svetosavlja, ćirilice, slave i Kosovskog zavjeta. Možda je više Kosovski zavjet čuvao Srbe, nego Srbi njega. Kad je udario na taj zavjet, Murat je izgubio glavu. Njemu je Kosovo bila posljednja stanica. I za američku imperiju Kosovo je bilo početak kraja.

Vidio je srpski seljak mnogo takvih nitkova i bandita koji su umislili da su bogovi, mnogo seljaka i kauboja koji su umislili da su carevi, mnogo klintona i bajdena i hitlera... Amerikanci su samo jedni u dugom nizu silnika i krvnika, osvajača i zavojevača, moćnih i surovih carstava čije su propasti Srbi gledali iz prvog reda. Zašto netko misli da će sa Amerikom biti drugačije?

Autor fotografije je Zoran Jovanović Mačak. "

Moj comment: 

Odlične konstatacije, uz jednu ispravku. 

Nisu samo "malu" Srbiju napali "veliki" Ameri. Napadali su i ranije druge zemlje kao Avganistan, Siriju, Irak, Somaliju, Libiju ... itd, itd, itd ... I sve one, iako mahom muslimanske, nisu imale podršku drugih muslimanskih zemalja (?!). 

Kažu neki kako Srbi nisu složni. A šta je sa muslimanima? Toliko islamskih, muslimanskih zemalja na planeti, a nesložnih, neujedinjenih. Da je drugačije, Ameri bi se sakrili u mišju rupu. 

Nisu složni ni žuti. Dok Kina strada, Japan, Vijetnam, Korea i drugi ćute, "gledaju svoja posla", misle samo na profit. 

Da su se nekad ujedinili i ispomogli, Svet bi bio danas potpuno drugačiji.