Diplomate nisu fini i ugladjeni, već mudri i sposobni da izbegnu stradanje svoje i naroda, da nadju kompromisno rešenje u raznim neugodnim situacijama. Ali ponekad to nije moguće, jer druga strana nema sluha nizašta, inate se, samoživi su, egoistični, pa tu se mora pribeći sili i oružju u cilju odbrane naroda i države, kuće, porodice, sebe samog. Obrenovići su bili i diplomate i ratnici, shodno situaciji.
Ono što niste, verovatno čuli, ni saznali, taj Karadjordje je bio običan mafijaš, kako bi se to danas nazvalo. Bio je harambaša, imao je svoju družinu, bandu i bio njen vodja. Drumski razbojnik.
Srbija je na važnom geostrateškom položaju u Evropi, na Balkanu. Preko Srbije su se ukrštali važni trgovački putevi Istok-Zapad i Sever-Jug (Bliski i Daleki Istok ~ Italija i druge zemlje Zapadne Evrope)
Kara-Djordje (Crni Djordje) je sa svojom hajdučkom bandom presretao trgovce i pljačkao ih, otimao im ponekad i robu, a češće pazar, po obavljenoj trgovini.
To baš i nije bilo dobro za Srbiju, štetilo je ugledu naše zemlje.
No, Obrenovići su ga diplomatski tolerisali, nisu ga hapsili, najurili iz Srbije. Na neki način su ga prihvatili kao odbrambeni sistem države. A kasnije su njegovog potomka primili u službu na svom dvoru, pa ga i oženili, okupili se sa njim ... I na kraju ih je to koštalo i života i trona u par slučajeva (atentati na Obrenoviće, Miloša, Mihajla i surova ubistva Kralja Aleksandra i Kraljice Natalije, da bi se dočepali vlasti u Srbiji...Vid'la žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu).
Toliko o zahvalnosti Karadjordjevića za dobročinstva Obrenovića.
A u vreme JBTita u Šapcu je postojala Fabrika boja i lakova "Zorka". I to nije bilo slučajno. Majka Djordja Petrovića, prozvanog Karadjordje, bila je neka ciganka Zorka iz Šapca.
Нема коментара:
Постави коментар