Drugi primer neprijatelja sopstvenom narodu jeste jedan stariji saobraćajni policajac, koji sa mladjim kolegom stane Nedeljom ispred pekare u Sopotu i kažnjava sve koji se tu zaustave vozilima na kratko da pazare hleb i peciva.
Tako ljudima presedne i Hleb i doručak i ručak i večera i ceo dan i vikend.
A u Sopotu je vikendom, posebno Nedeljom mrtvilo, redukovan je i autobuski prevoz, ali taj starkelja, za koga mi nije jasno kako to da je još u službi, a ne davno već u penziji, našao sebi vikend zabavu i podučava podmladak kako (ne)treba raditi.
Nisam mogla da gledam više taj javašluk jednom prilikom, dok na obližnjoj stanici čekah prevoz ka kući, pa mu pridjoh i upitah zašto to radi. Ima tu i neki znak za zabranu zaustavljanja i parkiranja, koji je davno potpuno izbledeo i treba se dobro zagledati u njega, da bi se videlo kiji je znak u pitanju.
Čim je toliko izbledeo i nije promenjen, znači Ne važi! To i rekoh policajcu. On me gleda, a posle nekog vremena kaže "Ometaju saobraćaj" svojim zaustavljanje.
Pa koji saobraćaj kad je posebno Nedeljom pravo mrtvilo u Sopotu? On ćuti i ode ka vozaču, kome je pisao kaznu.
Nešto razmišljam, hleb je simbol Hrista. Ti svojim ponašanjem policajče ogadiš taj Hleb narodu, a i Hrista s njim.
Trebao bi te grom zvivnuti iz vedra Neba ili makar uz prvu kišu i nevreme, gde god se nadješ.
Нема коментара:
Постави коментар