недеља, 3. мај 2020.



Memories,
03. May 2019.

Juče sam bila na jednoj plantaži jagoda. Htedoh da spojim lepo, pametno i korisno, da vidim, naučim, A usput i zaradim nešto.
Videh, naučih, pa i zaradih, mada nedovoljno za onoliko mukotrpan posao ... Sad idem k'o Mumija.
Jer, umesto da beremo, čupasmo travu, jer 🌞 nije bilo danima, nego 🌦️🌧️🌧️🌦️.
Shvatih najbitnije, jagode sigurno neću gajiti, bar ne ove "podne, zemljane", samo one viseće, u saksijama.
Zatim, sva ta plastika, folija je čista glupost. Sva trava i korov koji hoće da niknu, niknuće, samo će biti zaklonjeni folijom. I kad kreneš da pleviš, kako povučeš malu travku, koja je izvirila kroz foliju, ti iščupaš čitavu gomilu, busen rastinja korovskog, usput razdereš foliju i šta si uradio, ništa. Uz mnoga rastinja iščupaju se i delova jagodinog busena... Ti ih vratiš u zemlju, ali to više nije to. Naišla sam i na mnogo uvelih delova jagoda, koje su verovatno vraćane u zemlju pri prethodnom čupanju trave.
Tako, od folije veća šteta nego vajda. Da nije bilo folije, jednostavnije je bilo okopavanje. Ovako, folija je smetala.
Manje trave je bilo izmedju leja, nego u samim lejama i u busenima jagoda. A svaka leja, oko 70-80cm široka, sa dva bočna reda jagoda. U kanalima/stazama izmedju uzdignutih leja na mnogim mestima jezera vode od kiša... Ne možeš ni proći izmedju leja, sem u ribarskim čizmama ili preko folije i leja. Ispod folije su creva za zalivanje kap po kap, nije ni po njima uputno gaziti ...
Definitivni zaključak:
uzgoj jagoda ne dolazi u obzir u mom slučaju. Mukotrpan i vrlo neizvesan posao, velika ulaganja i veliki rad... u suštini, za male pare/zarade.
Sad nisam sigurna ni da ću ići u berbu jagoda. Možda u berbu malina i kupina odem na neku od plantaža. Na branje voća u normalnom stojećem položaju, sa malo povijanja. To sa poklonom do Zemlje satima više ne dolazi u obzir.


Нема коментара:

Постави коментар