Moćno ime kanala, pa takav treba da bude i sadržaj. Poučan, a ne kritizerski.
1000 dinara je za nekog kilo jagoda i espreso. Za drugog je to 7-10 dana da se prehrani.
U Zdravoj hrani 100g sočiva je 35 din., 100g palente 14 din, 100g prosa 17 din., 100g pahuljica žitarica 16-22 din., 100g pšen., ovsa, ječma, očišćenog 12-15 din., 100g keksa 38-55 din., 100g muslija 50-60 din., 250g pasulja 70-80din. i tako redom. + kockica kvasca i kilo-dva brašna da se umese mali hlebčići, zemičke i odredi po 1 za svaki obrok, 3 dnevno ...
U crkve i manastire kad ideš, čim tražiš da budeš pomenut u molitvi, kroz Liturgiju ili u spec.molitvi, znači da imaš neki problem. Zdravstveni, materijalni, finansijski, stambeni, porodični, lični ... I ne bi trebalo da se to naplaćuje, nego koliko ko može i ako može da dā.
U Tumane traže sveću od 500 din. I ako si jedva skupio za neki agencijski prevoz, poneo od kuće neki sendvičić .i bočicu vode za taj dan, usput stavio na oltar, na ikone svetaca, Zosima, Jakova i sv.Petke po neku paru i ostalo ti još 200-300 din., ti nemaš 500 din za sveću. A niko ti nije odmah rekao, nego na kraju, kod presvlačenja Sveca, kako ćeš se osećati, šta ćeš pomisliti? Da ti Svetac neće pomoći, jer mu nisi ostavio sveću od 500 din?! U takvim slučajevima, gde su strogo određeni cenovnici, mada potpuno neopravdano, treba te cenovnike izložiti javno, na ulasku u manastir ili na ulasku u manastirsku crkvu, na vidljivoj oglasnoj tabli. Pa ko ima i može da ispoštuje zahteve, neka uđe, ko ne može, neka ne ulazi.
U Studenici u trpezariji je usluga na nivou restorana, sa konobarima, poslužiteljima i nema cenovnika za hranu, ni kafu. Sve je na dobrovoljnoj bazi, poručiš jelo i/ili kafu, a u kutiju kod vrata ubaciš novac prema mogućnosti i želji. I niko tu ne stoji da te kontroliše da li si uopšte, ni koliko ubacio.
I Sv. Pismo kaže Nahrani gladnog, napoji žednog ...
Nemojmo nikog osuđivati, ali ni komentarisati postupke drugih, jer ima ona: Ne sudi drugome, jer nisi hodao u njegovim cipelama. Tako nekako glasi. Ne znaš koja muka koga muči.
Ili ona o dve ribe, koje se pekle na roštilju i jedna kaže drugoj: Joj sestro da znaš kako me ovo peče i koliko boli! A druga joj odgovara: Ma ćuti, sestro, nije to ništa. Da vidiš ti koliko mene boli, ne mogu ni da ti opišem. 💁
Nemojte oče Ivane ni pominjati te takve pojedinačne slučajeve. Recite sve to na malo drugačiji način. Napr., da je na nekim svetim mestima određena cena za molitve i razne usluge i davanja. Možda nije opravdano, ali da se ta Sveta mesta tako održavaju ... I tome slično.
Kao u onim filmovima, gde advokat u sudnici postavlja pitanja osuđeniku, a branitelj se usprotivi, pa sudija kaže: Preformulišite pitanje! 😅
Na jednom hodočasnom putovanju, u jednom manastiru samo Iguman i jedan kaluđer. Iguman nam ispriča malo o manastiru, malo o njima dvojici odakle i kako su tu došli, šta i kako su zatekli. Izžali se Iguman samo tako, kako im je tu mnogo teško, u kakvoj nemaštini je manastir, meštani iz kola slabo dolaze na Liturgije ... I na kraju nas pozva u trpezariju, u dve grupe, jer ne može ceo autobus ljudi da sedne odjednom. U smo imali ugovoren ručak.
I ugosti nas kao za slavu. Kompletan ručak, od mezetluka i pita raznih, čorbe s piletinom, dve vrste glavnog jela (napr.punjene paprike i kuvani kupus) pečenja prasećeg, kolača raznih, sokova, kafe ...
I ja se pitah, priznajem, što se i na šta ovaj čovek malopre žalio?
I što se istroši ovoliko na nas, ako tako teško žive?
Eto. Ima raznih iskustava i raznih događanja.
Nek smo mi svi živi i zdravi. Ko nije nek ga Bog pomogne u ozdravljenju. I neka nas Gospod sve blagoslovi.
Oprostite na opširnosti. 🤷
Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse! ☦️❤️🤗
Нема коментара:
Постави коментар