Bože, Bože, al' se samotešite. Nastavite tako, ako vam je lakše da prebolim i ne mislite na sve ono što potrebujete, a nemate, ono što želite i priželjkuje te, a ne možete priuštiti ni sebi ni svojima ... I tako redom!
I za Zdravlje je potrebno bogatstvo. Potreban novac za zdrave i redovne obroke, za odmor, more, banje, za lekove i lečenje ... Itd, itd, i sl. Spisak i bio podugačak ...
I kad čujem sveštenike po crkvama kako ubeđuju narod, da ne treba trčati za materijalnim, ne treba težiti materijalnom, treba se okrenuti duhovnom, dođe mi da više ne idem u crkvu. U Boga verujem. I za to mi crkva uopšte nije neophodna. Bog nije u crkvi. Bog je svuda oko nas i u nama, našim mislima, našim srcima i Dušama.
Ta ista crkva nije imuna ni gadljiva na donacije, poklone u novcu i materiji, priloge, a ima i tarifere za svoje usluge. I ako nisi imućan, kako ćeš da daruješ crkvu, da kupiš sveće, da daš prilog, da platim krštenje, venčanje, sahranu i sve što uz to ide?
Kako ćeš da platiš državi troškove? Kako, ovo, kako ono
...?
Нема коментара:
Постави коментар