Moj odgovor na jedno dvoumljenje neke osobe u grupi "21 dan sa Slavicom Squire",
"Kako oprostiti,? Oprosti Bože što ne mogu da oprostim"...
Ja se ne slažem sa tim "Oprosti im Oče, oni ne znaju šta rade". Mislim da oni vrlo dobro znaju šta rade, a znali su i tada. I treba da budu kažnjeni. I kažnjavani su mnogi tada, ali se kažnjavanje nastavlja kroz generacije, što opet, nije u redu, jer u jednoj od Mojsijevih 5 knjiga lepo piše da "otac ne može da odgovara za sinovljeve grehe, niti sin za grehe svoga oca", u prevodu, svako snosi sam posledice za svoje grehe. Problem je što su svi kroz generacije ubedjeni da je to tako trebalo da se dogodi i da je Hrist preuzeo sve grehe ljudi na sebe (!?!) I da je Vaskrsnuće Hristovo glavni cilj celog satanističkog čina tadašnjeg društva u celini (glupost nevidjena!).
Nego, da se trenutno manemo Sv. Pisma i Biblije.
Razumem to "oprosti mi Bože što ne mogu da oprostim" . Imala sam iste emocije i dileme, ali me je dogadjaj iz crkve Presvete Bogorodice izmedju Djerma i Liona u Bgd, preobratio. Odoh na Pričest jedne godine, ali prethodno se ide kod sveštenika na Ispovest. I Ispovest u toj Crkvi nije formalnost, jer sveštenik postavlja vrlo direktna pitanja, na koja moraš iskreno odgovoriti. I kako imadoh jedan nemili dogadjaj i bih povredjena i uvredjena, na pitanje da li opraštam svaku uvredu, povredu svima koji su me na bilo koji način povredili, napravih kratku, primetnu pauzu, razmislivši, čemu ovaj mnogonedeljni post na vodi, ako se sada ne mogu pričestiti, ili još gore, ako se pričestim uz neiskrenu Ispovest?? I odlučih da oprostim, sebe radi i časno uzmem Sv. Pričest. I od tada praštam svaku uvredu, povredu, nepravdu, ali te osobe udaljavam od sebe. Oprostila sam, ali sa takvima, makar i najrodjenijima, nema više komunikacije. Mogu da se izvine i da im pružim još jednu šansu, ali posle toga, ponovi li se isto/slično/drugačije povredjivanje, onda je udaljavanje trajno, zauvek. Sve im je oprošteno, nisu oni krivi, kriva sam ja što sam im verovala i za mene su umrli, više ne postoje.
U mom slučaju je tako. A vi odlučite, draga, kako ćete vi postupiti.
Samo imajte na umu da su te osobe samožive, egoistične, sitne duše, često mazohiste, pa izaivaju svadje, kako bi bile povredjene, da bi imale lični razlog da i same pate, za njih je to smisao života.
Time što im ne omogućite taj "užitak" vi ste Pobednik, oni ostaju uskraćeni za to njihovo naopako zadovoljstvo.
Što bi rekla Slavica Squire, sreća je najbolja osveta.
Odbacite, ignorišite tu povredu, taj njihov greh prepustite njima samima, ne preuzimajte ga na sebe, da vi patite umesto njih.
Oni treba da pate za to što su vas povredili.
~~~~~~~~
Evo, da dodam na ovaj odgovor i neka pojašnjenja.
Ti zločinci, Hristove ubice, da bi opravdali svoj krvolični, satsnistički čin, smisliše "sveto" objašnjenhe i opravdanje za isto. "Razlog" je bio Vaskrsnuće i preuzimanje Hristovo svih ljudskih grehova!?!
Zapravo, Hrist je bio velika smetnja i pretnja njihovoj nadmoći i slavoljublju.
Običan narod je bio sramno uvlakački, ljigav, kao i vojska.
Da su bili drugačiji, čovečni, odlučni, pravdoljubivi, Hrist sigurno ne bi bio raspet na Krstu, već oslobodjen, a taj vlastodržac zbačen sa svog trona.
Onda bi taj narod shvatio svrhu postojanja Isusa Hristosa i njegove misije, njegovog pravog zadatka.
Ovako, uljuljkuju sebe i sami u izmišljeno opravdanje zločinačkog čina okorelih zločinaca.
Нема коментара:
Постави коментар