субота, 23. мај 2020.



Lično smatram potpunom glupošću što su deci nametnuli vegetarijsnstvo. Svako ima pravo da samodlučivanje, pa i deca, posebno kad stasaju i steknu i zakonsko pravo na to.

No, ja nisam medicinar, samo zdravorazumno, logički razmišljam na razne teme pa i po ovom pitanju. 

S toga me jako zanima šta kaže Struka, kad se neko potpuno preorijentiše na biljnu ishranu, posle izvesnog vremenskog perioda, ukoliko bi namerno ili nenamerno konzumirao hranu životinjskog porekla, meso, mesne prerađevine i dr., mleko, sir, jaja, masnoće, kako bi njegov organizam reagovao na to? Da li bi to bilo opasno po tu osobu ili štetno i u kojoj meri?

Ista dilema se javlja po pitanju vakcina i raznih seruma, koji sadrže supstance životinjskog porekla. Koliko su štetni i opasni po život i zdravlje biljojeda/vegetarijanaca?

Nije li propaganda neke nove vrste  Biološkog rata, to navlačenje ljudi na vegetarijanstvo, sa namerom da se životinjska hrana u nekom trenutku upotrebi kao oružje protiv njih?

Da li je iko ikada uradio prethodno istraživanje i testiranje određenog broja ljudi i došao do saznanja o posledicama u slučaju konzumiranja mesa kod osoba koje su dugo bile na samo biljnoj ishrani? I do kakvih se rezultata došlo ako jesu?


среда, 13. мај 2020.



Nešto se dešava, a ja ne razumem...
Jedna ptica mi dolazi na prozor, nešto mi saopštava, a ja ne shvatam šta... Staje medj' moje drvene žaluzine i ispušta neke krike...
Pre par dana na mojoj sobi jednom, drugi dan na salonu...dnevnom  boravku.
Danas opet na salonu s jugoist., posle čega mi se javila poznanuca (od pre godinu i po iz busa,  slatko smo se ispričale od Beograda do Sopota i dalje do  moje stanice, ona je produžila dalje, do bolesne prijateljice, a i sama je operisana od kancera...sada se bocka, kako reče u razgovoru... što znači da je na insulinu).
Posle nekog vremena ona PTICA opet dodje medj' žaluzinske letvice, ovog puta sa južnog prozora i ispušta svoje krike... Nešto pokušava da mi kaže... Ali ŠTA?! 🤔😥
Imam medju Prijateljima u životu i na Fb i operisan od kancera i dijabetičare ...
I Hvala Gospodu, dobro su, koliko znam...

  • Ako neka  nije dobro, ako joj treba bilo kakva pomoć, koju joj ja mogu pružiti Molim da mi se javi, ona ili neko od poznatih. Ili makar da me samo informiše ... HVALA ❤️

недеља, 3. мај 2020.



Memories,
03. May 2019.

Juče sam bila na jednoj plantaži jagoda. Htedoh da spojim lepo, pametno i korisno, da vidim, naučim, A usput i zaradim nešto.
Videh, naučih, pa i zaradih, mada nedovoljno za onoliko mukotrpan posao ... Sad idem k'o Mumija.
Jer, umesto da beremo, čupasmo travu, jer 🌞 nije bilo danima, nego 🌦️🌧️🌧️🌦️.
Shvatih najbitnije, jagode sigurno neću gajiti, bar ne ove "podne, zemljane", samo one viseće, u saksijama.
Zatim, sva ta plastika, folija je čista glupost. Sva trava i korov koji hoće da niknu, niknuće, samo će biti zaklonjeni folijom. I kad kreneš da pleviš, kako povučeš malu travku, koja je izvirila kroz foliju, ti iščupaš čitavu gomilu, busen rastinja korovskog, usput razdereš foliju i šta si uradio, ništa. Uz mnoga rastinja iščupaju se i delova jagodinog busena... Ti ih vratiš u zemlju, ali to više nije to. Naišla sam i na mnogo uvelih delova jagoda, koje su verovatno vraćane u zemlju pri prethodnom čupanju trave.
Tako, od folije veća šteta nego vajda. Da nije bilo folije, jednostavnije je bilo okopavanje. Ovako, folija je smetala.
Manje trave je bilo izmedju leja, nego u samim lejama i u busenima jagoda. A svaka leja, oko 70-80cm široka, sa dva bočna reda jagoda. U kanalima/stazama izmedju uzdignutih leja na mnogim mestima jezera vode od kiša... Ne možeš ni proći izmedju leja, sem u ribarskim čizmama ili preko folije i leja. Ispod folije su creva za zalivanje kap po kap, nije ni po njima uputno gaziti ...
Definitivni zaključak:
uzgoj jagoda ne dolazi u obzir u mom slučaju. Mukotrpan i vrlo neizvesan posao, velika ulaganja i veliki rad... u suštini, za male pare/zarade.
Sad nisam sigurna ni da ću ići u berbu jagoda. Možda u berbu malina i kupina odem na neku od plantaža. Na branje voća u normalnom stojećem položaju, sa malo povijanja. To sa poklonom do Zemlje satima više ne dolazi u obzir.






Jedna priča neke Raze, o detinjstvu, siromaštvu, lutmi (patišpanju) me podsetilo na nešto iz mog života.

U vreme mog detinjstva i ja sam volela Patišpanj. Od cele torte meni je bio najlepši Patišpanj.
I inače žene su u društvu uvek probable prvo Patišpanj od posluženog parčeta torte, dale svoj komentar, pohvalile, pa tek onda nastavljale sa jelom. U našoj brojno familiji je bilo tako, kako u  Beogradu, još više u Kruševcu, a i u Župi, Banji (Vrnjcima).

Dobar Patišpanj nije svaka žena umela da napravi. Prosto su se utrkivale čiji će da bude lepši, ukusniji, mekši, elastičniji, sočniji, tj.vlažnan, ali ne glecav, gnjecav ... Ne previše sladak, ali ni nedovoljno ... Sa uljem, ali ne mnogo mastan ... itd, itd...
 No, dok odrastah najedoh se još mnogo drugih ukusnih vrsta torti, sa raznovrsnim koricama, u kojima je osnovni patišpanj obogaćivan raznim dodacima, a polako se vremenom i izgubio taj običaj probanja patišpanja u samom startu, pri posluženju.
I odoh ja sa grupom mojih kolega iz raznih agencija, kao gosti Adria Airways-a, jedne godine u London.
I za večerom u jednom hotelu za desert nam poslužiše kolač. Ja se tu malo obrukah, više onako, sama pred sobom, jer sam potpuno zaboravila na taj naš stari običaj, koji je, '80-tih godina, sada već prošlog veka, u Londonu i dalje živeo, postojao. Svi se latiše kašičica i probaše "kolač". I neke koleginice prokomentarisaše nešto tipa šta im je ovo, pa ovo je običan patišpanj, pa još i suv... Ja ne probah, čekah I razmišljah da li uopšte da se latim kašičice i "kolača". Posle nekoliko minuta pauze dolazi konobar sa zdelom i nekim kremom i ide od jednog do drugog i preliva nam patišpanj tim belo-žutim kremom.
On je poslužio patišpanj i sačekao da mi probamo, shvatih. Patišpanj upija taj krem i već liči na neku poslasticu. Onda ga iz kurtoazije pojedoh, mada mi patišpanj više nije drag kao nekada davno.
Vremena se menjaju, ljudi se menjaju, ukusi se menjaju, postajemo razmaženi, zasićeni, zahtevniji, probirljivi, šta li...

субота, 2. мај 2020.




Kad smo baš kod Kineza, moram nešto priznati. Malo, neprijatno, ali...
Pratim svoje telo, svesna sam ga u mnogim slučajevima. I primetila sam, bez šale, kad god udjem u kinesku radnju, robnu kuću, kako god, ja dobijem nagon da se oslobodim nekih vetrova, koje pre toga nisam ni osećala. I pitah se zadnjih par puta da li isparenja i oni ne mnogo prijatni mirisi iz robe utiču na to ili oni pale neke mirišljave štapiće ili neke lampe, čija isparenja se mešaju sa vazduhom i izazivaju taj osećaj i tu potrebu kod Čoveka. Da li i drugi osete isto ili samo ja imam taj problem?... Nisam još uvek došla do pravog odgovora.
Šta vi mislite o tome?




Ovaj lik je definitivno odlepio. Treba ga malo na psiho lečenje poslati.
Je l' Bil Gejts medicinski stručnjak, naučnik iz oblasti medicine, ljudskog zdravlja ili makar  veterinar? Da li je Farmakolog?
Kakve on veze sa vakcinama ima?
Šta je to vakcina?
Je l'  vakcine može svako da pravi? Elektroničari, elektrotehničari, gradjevinci, mehaničari, poslastičari, kuvari, arhitekte, konobari, trgovci ili je to neka važna i ozbiljna supstanca?

COVID-19
Gejts objasnio kada i ko će PRVI dobiti vakcinu protiv koronavirusa
BIZLife
19:04 Beograd, 01.05.2020.

Foto: Youtube screenshot
Kad budemo imali skoro savršen lek za lečenje Covid-19 ili kada svaka osoba na planeti bude vakcinisana protiv koronavirusa, tada će svet moći da se vrati na ono što je bio u decembru, pre izbijanje pandemije koronavirusa, piše milijarder Bil Gejts na sajtu njegove fondacije.
On piše da je jedno rešenje „čudesan lek“ koje nije realno, a da je drugo rešenje vakcina.  Gejts piše da svet stvara ovu vakcinu u istorijski kratkom vremenskom periodu (razvoj obično traje i do pet godina) i da se slaže sa doktorom Entonijem Faučijem da će biti potrebno 18 meseci da se vakcina napravi.

U opširnom tekstu koji opsuje proces nastanka vakcine, Gejts dolazi do momenta šta će se desiti kada se do vakcine dođe. On kaže da će za to biti potrebni meseci – ili čak godine – da se stvori sedam milijardi doza. On se slaže da prva serija treba da ide zdravstvenim radnicima, ali se pita šta posle.
Prema njegovom mišljenju, sledeće bi trebale biti siromašne zemlje jer će ljudi biti izloženi mnogo većem riziku da umru.
„Covid-19 će se mnogo brže širiti u siromašnim zemljama jer je teže izvesti mere poput fizičkog distanciranja. Mnogo ljudi je lošeg zdravstvenog stanja što ih čini osetljivijim na komplikacije, a slabi zdravstveni sistemi će im otežati dobijanje nege koja im je potrebna. Dobijanje vakcine u siromašnim zemljama moglo bi da spase milione života. Dobra vest je da već imamo organizaciju koja zna kako se to radi, u Gavi, Savezu za vakcine“, piše Gejts i dodaje da će u dogovoru sa SZO i nacionalnim zdravstvenim vlastima naći način da se to ravnopravno rasporedi po svetu.
„Na kraju će se to povećavati tako da vakcina postane dostupna svima. I tada ćemo moći da se vratimo u normalu, i nadamo se donošenju odluka koje će sprečiti da se ikada više nađemo u ovoj situaciji“, zaključuje Gejts, prenosi Nedeljnik.rs.
Izvor: GatesNotes/Nedeljnik.rs

Foto: Youtube screenshot


G. Milić komentariše:

Potrebno je mnogo investicija da se napravi vakcina

Gordana Milic Pa?
Umesto u naoružanje bojevo i biološko nek daju pare za očuvanje zdravlja Čoveka, Naroda... Ne za lekove i ozdravljenja, pre svega za preventivu, pa tek o da za lečenja.
A vakcina spada u preventivu!
A tu su i pare od raznoraznih poreza i taksi koje narod plaća. Umesto u Budžet (čitaj, džepove svoje) neka daju za PREVENTIVU!
A Preventiva je pre svega zdrava hrana, zdrava sredina, kako prirodna, tako i društvena, zdrav vazduh, zdrava voda, manje zračenja, posebno infra crvenih (!), ne ultravioletnih (mada ni oni nisu poželjni u velikoj meri), oni su zdravi u normalnoj količini, čak i potrebni čoveku... Zdrava zemlja, bez osiromašenog uranijuma i sl. Zdrav život, bez rada od jutra do sutra, uz stalne stresove i traumiranja... Itd, itd, i sl.
Ko kaže da su infra zraci zdravi i da nisu štetni po zdravlje masno laže.
U rendgenu se koriste infracrveni zraci, a i mala deca znaju da nije zdravo ni poželjno mnogo se rendgenisati, da treba od jednog do drugog snimanja da prodaje makar 6 meseci, sem u izuzetnim slučajevima, u manjem roku.