уторак, 19. фебруар 2019.


Neko je nekad izjavio da će Srba ostati na Planeti, koliko može pod jednu šljivu da stane. Prema tome jedan glumac, Nenad Jezdić poručuje (putem Fb mreže) da ima Business Plan, da svaki Srbin po jednu šljivu zasadi, pa da svako pod svojom šljivom dočeka tu "sudbinu".


Na to moj komentar je izgledao ovako:

Ja taj podatak nigde u Sv. Pismu ne pročitah, ni u Starom ni u Novom Zavetu. To je izmišljotina dokonih, zlobnih i poganih jezika.
U Sv. Pismu lepo piše da je Isus Hristos rekao da će se osušiti jedno stablo, pokazujući rukom na neku smokvu!
Simbol Srpstva nije šljiva, nego Hrast!
A koji će narod nestati sa planete Zemlje, neka se preslišaju oni čiji je simbol Smokva!
A što bi ti Smokvari hteli sudbinu da izbegnu i podmetnu je drugima, to je njihov problem i njihova pusta neostvariva želja.
Prema tome, NE SECIMO HRASTOVE! Ni one najstarije, ni one koji su nam na nekoj zacrtanoj trasi, zaobidjimo ih u velikom luku! Tako se čuva Srpstvo!
Rečeno je i da se plodovi Hrasta, Žirovi ne jedu, da ih samo svinje jedu, ali mnogi danas to ne poštuju, propagiraju razne proizvode od žira i od žirovog brašna. A to je rečeno sa razlogom. Hrast je simbol Srpstva, svaki Žir je simbol jedne srpske glave sa kapom, nalik beretki! Uništavanjem žirova uništavamo Srpski rod.
Ono paljenje Badnjaka je opet simbolika, da stari "sagorevaju", nestaju, žrtvovanje starih (Srba)...jer se pali samo granje sasušenog lišća i bez žirova.

понедељак, 18. фебруар 2019.


Moj komentar na neku političku objavu na Fb, na kojoj je bila i fotka A.Vučića, moje NEomiljene ličnosti ... :

Ovaj poslednji nije moj omiljeni lik, čak naprotiv. Ovaj pre njega, Cvetković,  njega se ni ne sećam da je postojao, ali ... u prvim godinama od 05.oktobra 2000-te na ovamo, bio je priliv bezpovratnih sredstava pomoći sa Zapada, a kako je vreme proticalo, ta sredstva su prestala da pristižu, počelo je nudjenje Srbije kao prostitutke, ne bi li se privukli strani ulagači, investitori... Prodavano je sve što je moglo biti prodato, mnogi su kupci pokazali neozbiljnost, pa su tenderi ponavljani više puta ... Pa je počelo zaduživanje raznim kreditima, pozajmicama, sa ko zna kakvim kamatama ... jer Narod niko nije pitao da li pristaje na zaduživanje ili ne. Zaduživali su se i prvi, iako su im pristizala sredstva bezpovratne pomoći ... 
I jedni i drugi i treći i četvrti, svi su kredite utrošili na isti način ... Ulagali u transparentnost i u ukrupnjavanje kapitala, imovine, nekih "domaćih" pojedinaca, tipa Delta Holding, neki Agrari i sl., da ih ne nabrajam. 
Ne treba slepo forsirati ovu ili onu stranku, jer nama, Narodu, nije bitno koja je stranka na vlasti, nego nam je bitan kvalitet našeg življenja. Od sve kulture, najbitnija nam je ona poljoprivredna kultura, koja se nadje na našem tanjiru, na našem stolu, pa  kultura življenja, pa kultura odevanja, pa stanovanja, pa onda sve ostale kulture. Bitan nam je standard, a ne stranka. 
Od 2000-te sve stranke su se izredjale i ništa pametno nisu pokazale. Svo vreme preživljavamo i to jedva. 
Srbiji treba zdrava politika i zdrav razum, a ne transparentnost, titularizam i malogradjanska nadmudrivanja po sistemu sjaši kurta da uzjaši murta. 
Zapamtite (!) SVE stranke podjednako učestvuju u radu i odlučivanju, bile one pozicija ili opozicija. Svi njihovi predstavnici sede u Skupštinskoj sali i glasaju, za ili protiv, pišu nacrte zakona i propisa, vode razgovore i pregovore sa Evropskom Unijom i uskladjuju zakone i propise. Naglas se pljuju i blate medjusobno, ali i to im je u scenariju i podpada pod tu transparentnost. Sve im to ide u rok službe, pa danas su jedni protiv drugi za, sutra kontra, ali kako god okrenu Narodu NIKAKO da svane i oseti neki boljitak. 
Oni svi komplet, NISU SPOSOBNI da vode ovu državu, da upravljaju njome, ali titule i sve što uz njih ide su im toliko prirasle za srca da nemaju snage da odustanu, zahvale se i odu. Moraċemo Mi da im se zahvalimo i otpustimo ih iz službe, kao što i oni i njihovi puleni otpuštaju Narod non stop ili ih najurimo na kraju. Kako god, ali mi ih ne želimo, nisu zadovoljili i želimo BOLJI ŽIVOT, ali u stvarnom životu, na javi, a ne u filmskoj i pozorišnoj izvedbi. Hoċemo BLAGOSTANJE, jer tako nas naša Vera Pravoslavna uči i savetuje, da treba da težimo ka Blagostanju i da živimo u Miru i Blagostanju. Hoćemo IZOBILJE, ali NE DOSADAŠNJE IZOBILJE JADA, BEDE, PROBLEMA, SIROMAŠTVA, NEMAŠTINE SVAKE VRSTE ( I HRANE I POSLA I PRIHODA), nego IZOBILJE SVEG DOBROG, KORISNOG I POZITIVNOG. 
Ko to može od njih da nam omogući? NIKO! Jer da su mogli i umeli, do sada bi nam omogućili. A šanse su imali, svi podjednako i nisu je iskoristili. Sem što su ih dobro iskoristili za svoje usko lične interese. 
Prvo, nije smelo da se dogodi da bude toliki raspon u visini zarada izmedju najniže i najviše plate u državi, pa ni uzmedju najniže i najviše penzije u državi, pa nadalje...

недеља, 10. фебруар 2019.




Hvala Bogu da je bar nekom pomogao. Na početku karijere bio je uobražen i nadobudan. Imadosmo krajem '80-tih saobraćajku na izlasku iz Vukovara ka Osijeku, neko prelom ruke, noge, neko posekotinu na glavi, rasečenu usnu, naprsla rebra, a ja povredu vrata. Bolovi su bili nesnosni, kao da padam u bezdan, kad treba da legnem. Svi se odmah javili i prevezeni u najbližu bolnicu, ja hrabra, ne krvarim, pa ... Ja, nažalost izdržah do povratka kući, pa odmah odoh u Klinički centar, na ortopediju, načekah se dok je došao lekar i to beše baš dotični dr., mlad, perspektivan, pregled, snimanja, pregled opet i ispitivanja po ko zna koji put kako sam se i gde povredila i dade nalog da mi stave šanc kragnu, ali i objašnjenje da mi ta povreda/deformacija, nije od saobraćajke (!?!), pa od JAT-a, čijim smo autobusima i u čijoj organizacij išli na taj seminar u Osijek  nisam ni potraživala odštetu, a probleme sa vratom i glavoboljama imadoh još dugo godina kasnije.
Hvala Bogu da je makar nekom pomogao.
Divno bi bilo da je operacija sasvim uspela i da su se sve funkcije vratile, mada ... sumnjam.
Mojoj ćerki su pre tri godine operisali neki tumor na glavi, kod slepoočnice, srećom nije zahvatio mozak, bio je na dostupnom mestu, cela suprotna strana tela se oduzela, pola tela od glave do pete, zamrznuta faca, ruka, noga van funkcije, kao šlog ... Rekoše doktori da je to normalna pojava pri takvim operacijama i da će se sve vratiti u normalu postepeno, za par meseci do godinu dana. Medjutim, šaka leve ruke joj se nije vratila u potpunosti. Može da pomera prste, ali u njoj nema snagu. Ne može da stisne pesnicu, ne može da koristi pribor za jelo sa obe ruke, samo sa desnom. Muž i deca joj usitne hranu nožem... Nju nije taj dr operisao, ali nervi su nervi i nepredvidivi kod povreda.

четвртак, 7. фебруар 2019.



Suzana Mančić objavila neki video zapis o Liposukcijskoj dijeti. Neki lik iz BiH propagira tu dijetu, Bosanke i Hercegovke imaju guzice ko Zemljine polulopte, a dijetu treba mi da upražnjavamo umesto njih.


Moj komentar na tu objavu, Suzani...mojoj Ispisnici (iste godine smo rodjene) glasi:

Slušaj Ispisnice! Zajebi tu dijetu! Pardon, batali tu dijetu. Posle nje ćeš izgledati tužno i ružno, neċeš ličiti na sebe. Izgledaćeš kao da te je poplava izbacila. U našim godinama, tačnije od 40-te nadalje, ako naglo slabiš, loše, slabo i/ili jednolično se hraniš, mišići popuštaju naglo, gube tonus i u našim godinama nema im povratka. Moje mišice vise kao prazne torbe, očajna sam zbog njih, ali povratka nema. Doduše, ja nisam držala dijetu. U jednom per., sa 40-42god.,  sam se iscrpljivala preteranim radom, jela slabo ili danima jednoličnu hranu i ...gotovo. Ne pomažu tu posle ni vežbe. Opuštena faca, opušteni mišići tela, pa izgledaš kao da si puna celulita, a u stvari koža je postala velika, jer se izgubila mišićna masa.
Ne nasedaj na te marketinške fore. Lepa si, zdrava, jedra i takva i treba da budeš.
Sada, iz ovog ugla kad posmatram, sa ove vremenske distance, žao mi je svih ovih mladih saraga.
Kad udjem u radnju da pazarim ili pogledam garderobu, obavezno pitam prodavačice "Imate li nešto i za nas normalne ili samo za ove neuhranjene"?
Nama neko od nekud stalno nameće ideju o tome kako treba da budemo na večnoj dijeti, da pazimo i strogo kontrolišemo šta jedemo. A kad pogledaš grkinje, Amerikanke, Engleskinje, Ukrajinke ... šire neg' duže. Što one ne tope svoje salo, ne smanjuju svoju mišićnu masu, zapravo, jer ni nemaju toliko sala koliko mesa na sebi. A meso, mišićno tkivo nam daje energiju.
U jakim državama, kako shvatih, analizirajući ih, i žitelji su im debeli. Oni stalno uzimaju, grabe, dobijaju pomoć od Svetske banke i drugih fondova, "da ne pocrkaju od gladi". Kolika god da im je kriza, guzice im se ne smanjuju. Tako je, doduše, i sa manje jakim. Prošetaj malo Vidikovcem, leti posebno, kad se nosi manje garderobe i sve je neskriveno. Na njemu ima najviše Bosanki i Hercegovki ... Sve će ti se samo reći...
Pa nek i naša Srbija i Srbijanke pucaju od zdravlja, a ne og bede i gladi. Mi smo skromni, malo tražimo, s malo se zadovoljavamo, pa ne samo da nam ne daju, nego i ono malo što imamo nam otimaju.
Uostalom, Žena je Žena, treba da ima i kuk i guzu i grudi ... u nekoj meri i struk, mada struk je stvar konstitucije. Mnoge ga nemaju ni u mladosti. Pa, ako se malo strukić i pogubi, nije smak sveta. Vedar duh i pozitivna energija su najbitniji elementi, oni zrače i čine ženu lepom. A ti ih, hvala Bogu, imaš u uzobilju. Zato i zračiš lepotom.
Ispisnice, sa ponosom nosi svoje kiligrame. Uostalom i oni su bogatstvo, puno para je uloženo da se dodje do te kilaže. I sad tek tako da ih izgubiš? Taman posla!  🙋

Ja sam kao Školjka.

Da bi se otvorila i ukazao onaj prelepi biser u njoj
mora da bude u odgovarajućim životnim uslovima.