Kako se približi ili dođe dan velikog Praznika, tako se i u meni jave mnoga razmišljanja o veri, Bogu, svetiteljima ...
Ne znam zašto je to tako, ali dešava se redovno već godinama.
Tako i ovih dana, a danas posebno.
Kopka me pitanje zašto je sutra Ivanjdan, kad sutra proslavljamo dan rođenja Jovana Preteče, Krstitelja?
Otac mu ozdravi, progovori ponovo, kad napisa na pločici ime deteta JOVAN.
Gde li je ta pločica? Trebalo je da bude sačuvana. I da vide mnoga pokolenja kako je napisano to ime. Na kom jeziku, kojim pismom.
No, nije samo to u pitanju. Dođoše mi na um i neke druge misli i razmišljanja. Vezano je za Isusa Hristosa i Vaskrsenja.
U Gospoda Boga verujem. I drag mi je mnogo. U detinjstvu sam se sa njim i družila više puta, na različite načine.
Možda je tako i moralo biti, da bih ga videla, upoznala, uverila se u njegovo postojanje, jer zaštitnik naše Familije i Krsna Slava po mom ocu je Sv. Apostol Toma "Neverni". Pitanje je, samo, koliko bi svi ostali apostoli poverovali, da nisu bili prisutni, svi zajedno, u tom važnom trenutku, Isusovog ponovnog javljanja, posle stradanja na Krstu. No, nebitno, Tomu prozvaše "Neverni".
Po majci i njenoj Familiji iz koje potiče, zaštitnik i Krsna Slava je Sv. Arhangel Mihajlo, tzv. Živi Svetac.
Verujem i u Isusa Hrista, Sina Božijeg, koji nije mitološka ličnost, već je zaista postojao i živeo na ovoj Planeti Zemlji. Stvarna ličnost iz realnog života u davnoj prošlosti.
E, sad, ono što mi okupira misli jeste činjenica da ljudi veruju i kažu kako je Isus Hristos morao da okonča svoj život na Zemlji baš onako, kako i jeste.
Deo naroda ga je mučki ubio, dok je drugi deo nemo to sve posmatrao. Niko se nije digao u odbranu Hrista, niko nije ni pokušao da to spreči, onemogući. I nadalje, kroz vekove, narod veruje i tvrdi da je Hristos preuzeo sve grehe naroda, a bilo ih je sigurno u izobilju, nebrojeno.
Ako je Hristos zaista preuzeo sve grehe naroda, onda ih je i poneo sa sobom u to Nebesko Carstvo. Taj Raj više nije bezgrešan. Naprotiv, od tog trenutka, od kad se Isus vazneo na Nebesa, kod svog Oca, Boga našega i Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog, Raj je postao preplavljen gresima.
I mi onda, po odlasku sa ovog Sveta, ne oslobađamo se nikakvih muka, tereta, teskoba ni grehova, već se samo oslobađamo materijalnog vidljivog. Našeg tela, sve imovine, pokretne i nepokretne. Naša Duša, znači, odlazi na dalje patnje i muke, da ispašta sve te grehe, koje je Isus tamo preneo.
Dok ovo pišem, na mom placu čuje se neko jagnje ili jare, kako mekeće, meči. ⁉️
Možda je i to neki znak od Boga. Trenutno mi je nerazumljiv, ali shvatiću.
I nije jedno. Jedno jare je buduća kozica, a drugo je nešto veće, sa rogovima, to je ovnić. I kad izađoh pred kuću, oni me radoznalo pogledaše, pa kad se "upoznasmo", nastaviše da pasu, samo ne onu travu, koju treba da pokosim, nego onu tek porasli posle košenja. 🤷😄 Tako da me posao i dalje čeka.
I da rezimiram. Kao što rekoh, sa Bogom Ocem sam se upoznala lično i družila se više puta. I gore, u njegovom Carstvu sve je pod kontrolom. Sve je lepo, blistavo, osunčani, svetlo. Anđeli i Anđelčići veselo lepršaju i plove Nebeskim prostranstvom, žive svoj život i ne obaziru se mnogo dole na ljude, sem ako ih Gospod Bog Otac uputi da obave neko zaduženje. On je taj, koji lično motri na ljude dole, ćuti, gleda, registruje i piše recke. Ponekad se i naljuti, razbesni na gluposti i nedolično radnje, koje se dole dešavaju, pa se namršti, narušiti, pa zagrmi.
Hoću reći, poručiti narodu da ne živi u zabludi da je Hristos preuzeo na sebe sve grehe naroda i da je narod od tada rasterećen, oslobođen svojih grehova. To je teška zabluda i obmana ili tačnije samoobmana.
S druge strane, i crkva ili sveštenstvo se povremeno pogubi, pa čas pričaju jedno, čas to oponiraju, govoreći kako je to praznoverje, bezbožništvo. Sluđuju narod svojom kontroverzom.
Ako je Hristos Vaskrsao, pojavio se u materijalnom, Toma je svedok, zašto verovanje u reinkarnaciju ne podržavaju, već smatraju okultizmom, praznoverjem?
I zašto neki sad zagovaraju ponovni dolazak, silazak Mesije među ljude, u vidu pojavljivanja Njegovom na Nebu, poput Oblaka, prilaza na Nebu, a ne opipljivog materijalnog pojavljivanja?
~~~~~~~~
Kako se približi ili dođe dan velikog Praznika, tako se i u meni jave mnoga razmišljanja o veri, Bogu, svetiteljima ...
Ne znam zašto je to tako, ali dešava se redovno već godinama.
Tako i ovih dana, a danas posebno.
Kopka me pitanje zašto je sutra Ivanjdan, kad sutra proslavljamo dan rođenja Jovana Preteče, Krstitelja?
E, sad, ono što mi okupira misli jeste činjenica da ljudi veruju i tvrde kako je Isus Hristos
preuzeo sve grehe naroda.
Ako je Hristos zaista preuzeo sve grehe naroda, onda ih je poneo sa sobom u to Nebesko Carstvo. Taj Raj više nije bezgrešan.
I Čovek kad napušta ovozemaljski život, ostavlja materijalno, ostavlja telo svoje, a Duša gde ide? Ide u Nebesko Carstvo, puno preuzetih i sa Zemlje prenetih grehova.
Da li su zato narodu oprošteni svi gresi, jer ih od Hristovog pogubljenja i Vaznesenja, ima i u Nebeskom Carstvu ili je u pitanju zabluda i samoobmana naroda, a Duše naše po odlasku u Nebesko Carstvo čeka ispaštanje svih tih grehova?
I opet, ako Duša napušta materijalno, napušta telo, kako je onda moguće da je nečije telo ili samo deo tela, posthumno, čudotvorno, lekovito, ima isceliteljsku moć i sl.?
To su pitanja vredna razgovora, diskusije, pronalaženja odgovora. Ili, ako odgovori već postoje, treba ih pojasniti, proširiti u narodu, na Liturgijama, na zvaničnim i nezvaničnim skupovima, sastancima, druženjima.