уторак, 24. април 2018.



Svakom treba da se dogodi i ostvari ono što želi onda kad želi, jer tada kad je nešto poželeo, tad je i bio spreman za to. Sem, svakako, onih futurističkih tipa "kad porastem želela/o bih da ...".
U protivnom, kad prohuji par decenija, a želje se ne ostvare, sve posle toga je nekakvo krpljenje želja, smišljanje nekih alternativa, da život ne bi izgubio smisao i da ne bismo potonuli u bezdan, utonuli u tugu i depresiju zbog neispunjenih želja, da se ne razbolimo.
Ne radi se tu o nekim pukim željama. Nije želja kao želja razlog. Naše ŽELJE i ŽELJICE su zapravo SMISAO NAŠEG ŽIVOTA.  Mi kroz te želje u stvari osmišljavamo naš život, kreiramo ga. I ako nam se te želje ostvaruju, one za sobom vuku odredjene korake i odredjen tok. Ukoliko se neka od njih ne ostvari ili ne daj Bože više njih ne ostvari, to potpuno remeti tok našeg života, potpuno obezvrednjuje naš napor, našu kreaciju.
Život teče po principu " Šta bi bilo, kad bi bilo" i nikako ne sme da se transformiše u "Šta bi bilo da je bilo...".
Meni se mnogo toga nije ostvarilo u životu, čak šta više, sve je toliko poprimilo neke nestvarne i čudbe i nedokučive tokove i oblike, kakvi nisu smeli ni u najružnijim snovima da mi se dogode.
Sve što sada kreiram i što bih poželeti mogla jeste krpljenje nekih velikih i malih pukotina i gadnih oštećenja na kreacijama moga života.
No, i pored svega toga, Ja Život Obožavam. I koliko god za nekog bila u " zrelim godinama", Ja sam tek prešla delić mog životnog puta. Maksimalno sam na pola puta. I ne odustajem od te tvrdnje.
Šta želim nadalje u životu to ne bih mogla reći, jer iz mog ličnog iskustva, sve što sam želela i izrekla javno šta želim bilo mi je pokvareno i ometeno da se dogodi, nije se ostvarilo ili bar ne onako kako sam Ja želela, nego kako je neko drugi želeo. Ili su se moje želje ostvarile, ali ne meni nego nekim drugim osobama. Pa, ponekad imam utisak da ljudi pitaju šta ko želi (tu svakako ne mislim na tebe Margo! Tvoje pitanje ima drugu konotaciju) da bi prekopirali tudje želje i sebi ih ostvarili, jer su potpuni dunsteri, nekreativne osobe, bez ideja i želja.
Zato ću mudro da ćutim kao Riba, što i jesam u Zodiaku. A tebi hvala za ovo pitanjce, koje podstiče na duboko razmišljanje i sagledavanje života. 😘😘😘
I još moram da dodam, NIJE SVE MOGUĆE, jer postoji i onaj Biološki Sat i Vreme uopšte, pa se neke stvari u životu čoveka ne mogu nadoknaditi, vratiti i ispraviti. Neki propusti i štete ostaju zauvek takve kakve su.


Moj comment na Margo's pitanje: "Šta želimo, kakav život želimo da živimo, čak i ako mislimo da je nemoguće, jer sve je moguće ...?!"

четвртак, 5. април 2018.



Hm! Simbol Srpstva je Hrast! Čiji simbol je Šljiva?
Pod koju mi to Šljivu treba da stanemo?
Svaka misao iz Sv. Pisma ima trostruko značenje...
Možda je ta Plava Šljiva simbol Nebeskog plavetnila...
"Srbi pod kapu nebesku"...